Duhovi Srebrenice nikada nisu daleko.
Oni i više od tri decenije nakon užasa iz jula 1995. godine lebde nad Bosnom i Hercegovinom i ostavljaju svoj trag. Tada su paravojne snage bosanskih Srba pretvorile ulice, livade i šume Srebrenice u mjesta masovnih ubistava.
„Ovdje je zemlja natopljena krvlju“, rekao je jednom jedan preživjeli za BBC.
Istom tom krvlju koja je tekla venama bosanskohercegovačkog veziste Esmira Bajraktarevića dok je 31. marta stajao iza bijele tačke na stadionu Bilino polje u Zenici. Te noći duhovi Srebrenice ispunjavali su zrak jednako snažno kao i baklje koje su osvjetljavale nebo narandžastim sjajem.
Utakmica baraža između Bosne i Hercegovine i Italije za posljednje mjesto na Svjetskom prvenstvu svela se na jedan trenutak – posljednji jedanaesterac u raspucavanju nakon izvođenja penala. Ako bi Bajraktarević, 21-godišnjak iz Epltona u američkoj saveznoj državi Viskonsin, uspio poslati loptu pored jednog od najboljih golmana svijeta Đanluiđija Donarume, Bosna i Hercegovina bi se prvi put od 2014. godine vratila na Svjetsko prvenstvo.
„To je to. Mogu donijeti pobjedu“, rekao je sam sebi, svjestan da za Bosnu i Hercegovinu na kocki nije bilo samo mjesto na Mundijalu.
Bajraktarević je sin bosanskih muslimana koji su kao izbjeglice pobjegli od genocida u Srebrenici, u kojem je u julu 1995. ubijeno više od 8.300 bošnjačkih muškaraca i dječaka. Među žrtvama bili su njegov djed, stričevi i brojni drugi članovi porodice koje nikada nije imao priliku upoznati.
„Srebrenica je dio mene“, rekao je Bajraktarević. „Nosim je u svojoj krvi.“
Fudbal se često naziva „jednostavnom igrom“. Međutim, koliko god bio jednostavan i lijep, Svjetsko prvenstvo uvijek odražava vrijeme i prostor u kojem se igra, kao i historiju država koje na njemu učestvuju. Aparthejd, kolonijalizam, Foklandski rat, Bliski istok ili Balkan često lebde nad turnirom čak i kada su hiljadama kilometara daleko.
Tako su i duhovi Srebrenice pratili Bajraktarevića i Bosnu i Hercegovinu na ovo Svjetsko prvenstvo, uključujući i utakmicu protiv Švicarske u okviru grupe B u Inglvudu.
Književnica Amela Koluder, i sama nekadašnja bosanska izbjeglica, napisala je: „Izbjeglica je osoba koja je preživjela i koja može stvarati budućnost.“
Prezime Bajraktarević u prevodu znači „zastavonoša“. Kada je te noći u Zenici pogodio mrežu pored Donarume, Bajraktarević nije samo odveo Bosnu i Hercegovinu na Svjetsko prvenstvo. Pokazao je zemlji put naprijed, prema budućnosti ispunjenoj nadom.
„Cilj genocida nad Bošnjacima u istočnoj Bosni nije bio samo ubijanje ljudi u tom trenutku. Cilj je bio uništiti budućnost jedne zajednice“, rekao je Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Srebrenica i bivši zamjenik ministra odbrane BiH.
„Muškarci i dječaci iz Srebrenice su ubijeni, porodice razorene, a stanovništvo protjerano iz svojih domova. Esmirova priča podsjeća nas da je genocid prije svega napad na kontinuitet – na djecu, unuke i generacije koje tek trebaju biti rođene.“
„Zato je ovaj trenutak imao tako snažan odjek. Esmir nije poseban zato što je potomak žrtava. Poseban je zato što je, uprkos svemu što je učinjeno njegovoj porodici i njegovom narodu, odrastao, slijedio svoje snove i uspio na najvišem nivou. Smijeh, radost i uspjesi mladih Bosanaca danas dokaz su da je projekat istrebljenja propao. Život je pobijedio tamo gdje su drugi željeli smrt.“
