N1: Kako uopšte komentarišete ponašanje visokog predstavnika u proteklom periodu, odnosno neponašanje? Nema nikakvih reakcija, nema involviranja u procese koji su blokirani. Od deblokade Doma naroda ponovo pozivaju zaposlene u BHRT-u da reaguju po pitanju javnog servisa.
Efendić: Dobro je da ste pomenuli pitanje Javnog servisa gdje postoji zakon koji neko odbija da provodi. I upravo zbog toga u Dejtonu je ostavljen OHR ili Ured visokog predstavnika kako bi rješavao te blokade koje se dešavaju i on to ne radi. Sjetit ćete se da je on donio jednu odluku i vezano kojom je obavezao Vijeće ministara da riješi pitanje institucija kulture. One to nisu uradile i on ponovo ne čini ništa. Ali ustvari, od odlaska američkog ambasadora Murphyja iz Sarajeva, primijeti se da od strane OHR-a nema konkretnih akcija jer vjerovatno ne postoji saglasnost na nivou Vijeća za implementaciju mira. U ranijem mandatu je ta saglasnost na neki način postizana. On je djelovao, ali mnoge od tih odluka bolje je da nije donio. Mislim, prije svega na izmjene izbornog zakona i u izbornoj noći, ali ove odluke o suspendovanju Ustava na jedan dan. Tako da, iskreno da vam kažem, ne znam šta je gore - da djeluje ili ne.
Efendić upozorava: Otvara se put privatizaciji državne imovine
N1: Izmjene zakona o Južnoj interkonekciji bit će na Parlamentu FBiH.
Efendić: Ja ću vas podsjetiti da je taj zakon usvojen prije godinu dana i da su za njega glasale i stranke Trojke, i SDA i DF i Stranka za BiH. Jedino ko nije glasao je HDZ. Sjećamo se svi da se Nermin Nikšić kao premijer Federacije izvinjavao HDZ-u što je tada glasao za taj zakon, ali u tom zakonu je bio BH Gas kao firma, javno preduzeće koje će to realizirati. Očito je da je Dragan Čović uspio svojim protivljenjem tom zakonu i lobiranjem da zaustavi zakon koji je donesen prošle godine i da isposluje da se donosi novi zakon u kojem se privatna firma uvodi u posao južne interkonekcije. A zašto se nije pojavio i Energoinvest u tome? Išlo se u ruku HDZ-u jer s obzirom znamo da je i HDZ insistirao na formiranju nove neke kompanije na području Mostara, nije se ni tome udovoljilo. Najviše sporno bilo je to da to radi BH Gas. HDZ se borio protiv toga da to bude BH Gas. Čak se je bilo ušlo u proces formiranja jedne podružnice BH Gas, ali to nije zadovoljilo HDZ. I na kraju dolazimo do privatne firme. Moram reći da je ovo vrlo upitno sa aspekta zakona o državnoj imovini, da je upitna u zakonu odredba po kojoj se kaže da će taj ko bude gradio južnu interkonekciju zemljište dobiti besplatno. Problem je kada to usvaja Federacija, a radi se o državnoj imovini. Ovakva pitanja bi morala rješavati država. I ako to učini Federacija, zašto to onda ne bi radila i entitet Rs? I bojim se da ulazimo u jedan model privatizacije javnih dobara u BiH, kako je dobro primijetio jedan analitičar prije nekoliko dana. Mi smo imali privatizaciju privrede koja je završena i posljedice koje se mjere stotinama hiljada ljudi koji su napustili BiH upravo zbog privrede, a sada se to pokušava raditi sa javnim dobrima. Nakon ovoga ćemo imati rude, litij...
N1: Vjerujete li ovo da će na kraju državna imovina biti riješena na način kako to i zagovara entitet Rs, da entiteti raspolažu državnom imovinom, a ne da država bude titular?
Efendić: Usvajanjem zakona o Južnoj interkonekciji na ovaj način se nama vrata otvaraju prostoru upravo za to. Jer ako Federacija može dati državno zemljište privatnoj firmi na ovaj način, i to bez nadoknade, zašto to isto ne može učiniti entitet Rs? A drugo je sada pitanje same sigurnosti snabdijevanja gasom na ovaj način. Moram reći da ova priča ima dva aspekta. Jedan je svakako onaj koji je vezan za gas i njegovo LNG tržište. Dakle, Hrvatska nema gasa. Ona ima terminal na Krku preko kojeg bi trebalo kupovati ukapljeni plin iz Sjedinjenih Američkih Država ili iz Katara, iz nekog drugog dijela svijeta. Mi sada imamo gas koji se samo eksploatiše i putem gasovoda dovodi do BiH i mi ga koristimo. U ovom slučaju on se negdje eksploatiše, pa se ukapljuje, pa se transportuje preko okeana brodovima, pa se ponovo vraća iz tog tečnog u gasno stanje i ponovo transportuje do BiH. Nisam siguran da će cijene toga biti dobre. A druga strana ove priče vezana je za najave da će termoelektrane u Kaknju i Tuzli biti prebačene na gas. I tu se ustvari vidi jedna, po meni, mnogo lošija strana cijele ove priče, da bi mi mogli u konačnici preći sa domaćih izvora energije na strane izvore energije koji će u ovom geopolitičkom kontekstu biti upitni. Vidimo kako je sada stanje sa gasom na svijetu. Recimo, Katar kao najveća zemlja, najveći proizvođač ovog LNG gasa na svijetu, ovog trenutka ne izvozi ništa. I šta mi radimo ustvari da se energetski osiguramo, da koristimo vlastite resurse? Dobro je da imamo i gas kao alternativu, ali mi moramo imati prije svega svoje izvore energije, pa onda tražiti neke druge. U isto vrijeme, Rs potpisuje sporazum za izgradnju gasovoda Šepak-Bosanski Novi, bez ikakvog uključivanja države, a ovo su pitanja koja bi Dejtonom trebala da budu riješena na nivou države. Isto kako je stanje sa Elektroprijenosom, transport gasa bi morao da bude riješen na nivou države. Iskreno, nisam optimista da će se na ovaj način uopće realizirati.
