Ponuda manjeg bosanskohercegovačkog entiteta Rs na Međunarodnom sajmu turizma održanom u Beogradu izazvala je lavinu reakcija zbog isticanja hotela "Vilina Vlas" u Višegradu, koji je za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu bio zloglasno mučilište, logor za silovanje bošnjačkih djevojčica i žena.
Među ostalima, ovaj potez osudila je i Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini.
"Promovisati takvo mjesto bez ikakvog konteksta, priznanja i pijeteta prema žrtvama predstavlja duboko moralno posrnuće i dio je šire prakse negiranja, relativizacije i normalizacije genocida i drugih zločina počinjenih nad Bošnjacima. Mjesta stradanja ne mogu i ne smiju biti predstavljana kao turističke atrakcije bez istine o onome što se u njima dogodilo", navodi se u saopćenju Islamske zajednice.
Međutim, kada se o žrtvama govori u kontekstu šireg stradanja jednog grada, iz vida se gube cijele sudbine žrtava, pojedinaca i porodica koji su stradavali u užasima nepojmljivim ljudskom umu.
Zato priča o hotelu "Vilina Vlas" mora biti i priča o 24-godišnjoj Jasmini (Mehmeda) Ahmetspahić, koja se, bježeći pred zlikovcima, ubila skokom upravo sa zloglasnog hotela "Vilina Vlas". Istina o tom događaju od 14. juna 1992. godine i danas potresa zemlju, uvijek podsjećajući na besmisao i bezumnost rata, na razarajuće zlo na koje su spremni nosioci genocidnih, fašističkih ideja.
Izabrala je skok u smrt
Prema nekim svjedočenjima, zloglasni zločinac Milan Lukić Jasminu je oteo od roditelja u višegradskoj ulici Pete sandžačke brigade br. 5 i odveo u "Vilinu Vlas". Otac Mehmed "nije znao kako da pomogne svom djetetu, cijeli dan je trčao po Višegradu, molio znane i neznane ljude i neljude da mu pomognu, ali nije uspio spasiti svoju mezimicu".
Pravosnažnom presudom od 12. januara 2009. godine Željko Lelek, pripadnik MUP-a Rs, osuđen je na 16 godina zatvora za zločine protiv čovječnosti počinjene nad civilima u Višegradu. Jedna od tačaka njegove optužnice odnosila se na silovanje. Sudsko vijeće prihvatilo je svjedočenje svjedokinje M. H., koju je Lelek silovao u hotelu "Vilina Vlas".
Svjedočila je i o prisutnim ženama Bošnjakinjama koje su bile izložene istim torturama. Svjedokinje M. H. i D. bile su prisutne kada je Lelek silovao Jasminu Ahmetspahić.
Prema Lelekovoj presudi:
"I svjedok odbrane Mitrović Petar potvrđuje ove navode kada kaže da je zajedno sa optuženim išao do banje, gdje su saznali da su njihovi komšije Bošnjaci ubijani, a da je Jasmina Ahmetspahić iskočila kroz prozor. Ovaj svjedok je svojim svjedočenjem upravo povezao optuženog s vremenom i mjestom krivičnopravnih radnji iz ove tačke optužnice."
Mnoge djevojke su u "Vilinoj Vlasi" silovane i ubijene. Jasmina je radije izabrala smrt nego poniženje i mučenje, čime je postala simbol očajničkog otpora zlu.
"Jasmina je u bijegu od zločinaca skočila s trećeg sprata ‘Viline Vlasi’ i između zločinačkog iživljavanja i smrti odabrala odlazak s ovog svijeta", zapisat će Višegrađani.
Ime Jasmine Ahmetspahić nalazilo se na listi nestalih osoba iz Bosne i Hercegovine. Kao takvo pomenuto je i u izvještaju međunarodnih eksperata iz 2008. godine o promjenama u etničkom sastavu u Opštini Višegrad od 1991. do 1997. godine. Taj izvještaj korišten je u slučaju Milana i Sredoja Lukića.
Posmrtni ostaci Jasmine Ahmetspahić pronađeni su dvije godine kasnije, tokom asanacije presušenog jezera Perućac, te su identificirani putem DNK analize. Sumnja se da su tijela većine žrtava iz "Viline Vlasi", poput Jasmine, bačena u Drinu, odnosno u vještačko jezero Perućac.
