Piše: Sead Numanović
Denis Zvizdić grozničavo traži sponzora ili sponzore za svoju političku budućnost.
Kako je objavio portal Istraga.ba, u jednoj je ambasadi čak najavio da će, ako ne dobije podršku nekih stranaka, a primarno računa na sarajevsku trojku - Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine (SDP), Narod i Pravda (NiP) i Naša stranka, sam formirati svoju partiju.
Nakon toga, uslikao se s liderom NiP-a, Elmedinom Konakovićem.
SDP je prethodno najavio da nije voljan stati iza Zvizdića u utrci za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine na izborima naredne godine.
NiP se koleba.
Ukoliko podrži Zvizdića, svest će se na partiju koja kadrove može naći samo u renegatima Stranke demokratske akcije. U jednom periodu je to bilo i dobro. Sada dolazi vrijeme za autohtone NiP-ovce, stav je ne malog broja članova i simpatizera ove partije.
Naša stranka doživljava unutarnje "pospremanje" u kojem je sasvim neizvjesno kako će proces proći i kako će birači odgovoriti na promjene. Zabavljena svojim jadima, ova partija prosto ne može razmišljati o oktobru 2022.
Zvizdić umeđuvremenu sjedi na poziciji u čelništvu Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.
Povremeno saopći ponešto na društvenim mrežama. Prozbori po neku u probranim medijima. I to je to.
Zvizdić je dugi niz godina bio u samom vrhu SDA.
I bio je sve što se moglo biti u toj partiji. Osim predsjednika te stranke i člana Predsjedništva BiH.
Sad, teško mi se sjetiti šta je ostalo iza njega. Koji projekat, koji objekat, koji sporazum koji je donio neki boljitak. Nešto.
Znam da je kao kantonalni premijer uspješno magistrirao, čini mi se na Arhitektonskom fakultetu Sarajevskog univerziteta. Ne bih to ni znao da ta epohalna činjenica nije zabilježena kao jedna od stavki u Budžetu Kantona Sarajevo.
Kažu mi da je uspješnu akademsku karijeru ovjekovječio doktoratom. U vrijeme kada je bio predsjedavajući Skupštine Kantona Sarajevo.
Zvizdićeve medijsko-političke opservacije nisam nešto posebno pratio.
U suštini, uvijek su bile nekako ravne, okruglo, pa na ćoše, što bi se reklo u narodu.
Povremeno jeste imao i "nacionalističke" izlete "oštrim" porukama prema Beogradu (češće) i Zagrebu (ponekad).
Da nije Twittera, ne bih znao da su "barbari" 25. augusta 1992. zapalili Vijećnicu.
Tako je barem napisao Zvizdić ove godine, na godišnjicu tog zločina.
I dobio po nosu zbog toga.
Tviteraši su mu zamjerili, "oprali" ga na društvenim mrežama.
