Piše: Almasa Hadžić
Predzadnjeg dana protekle godine, podsjeti me Facebook na objavu od prije pet godine u kojoj, s javnošću dijelim tek pristiglu vijest Tužilaštva Bosne i Hercegovine o podizanju optužnice protiv Tomislava Tome Kovača ratnog ministra policije Rs.
Optužnica ga je teretila za učestvovanje u genocidu počinjenom nad civilima Srebrenice u julu 1995. godine, a 20 dana kasnije Sud Bosne i Hercegovine ju je potvrdio.
Kako tad', tako i danas.
Kovač je na slobodi, mirno živi u Srbiji, povremeno, dobro obezbjeđen, uz znanje najodanijih policijskih čuvara Rs, pređe granicu na Drini kako bi u Podrinju prisustvovao porodičnim slavama svojih saboraca-zločinaca, obišao svoje biznise itd.
I u Srbiju se vrati bez da ga iko kontrolira ili, ne daj Bože uhapsi i svezanog privede u Sud Bosne i Hercegovine.
Također, povremeno, pojavi se na nekom od srbijanskih TV kanala čije izjave i tumačenja događaja tokom agresije na BiH, pa i o aktuelnim političkim zbivanjima u našoj zemlji s nestrpljenjem dočekaju i prenesu pojedine domaće TV kuće.
I nije Kovač jedini optuženi ratni zločinac koji je zaštitu našao u Srbiji i koji, zahvaljujući saradnji pojedinih domaćih i srbijanskih sigurnosnih službi prelazi granicu Bosne i Hercegovine, a da ga niko ne upita gdje i kome ide.
Iako posjeduje državljanstvo Bosne i Hercegovine i Srbije, za ovih pet godina, Tužilaštvo BiH nije se udostojilo objasniti šta je učinilo da pravdi privede optuženog ratnog zločinca Tomislava Kovača.
I ne samo njega, već i mnoge k'o što je on.
Varaju se oni koji misle da je Tužilaštvo BiH za ovih pet godina, otkako ne čini ništa da pravdi privede zločinca Kovača, sjedilo skrštenih ruku.
