Predsjednik Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine u drugom mandatu, Vico Zeljković, nakon što je posložio prvenstvo, sudijsku organizaciju, reprezentativne selekcije, infrastrukturu u elitnom rangu, krenuo je u konačni obračun sa – navijačima. I to onim grupama koje na svim kontinentima bodre reprezentaciju. BH Fanaticosima i Ljutim Krajišnicima, uskratio je ulaznice za predstojeću utakmicu s Rumunijom u okviru kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2026.
Zeljković bira bitke koje može dobiti
Zeljković ne samo da teško podnosi uvrede s tribina na svoj račun nego nema više razumijevanja ni za konstantno zavlačenje ruke u kasu Saveza. Nakon gotovo svake utakmice iz FIFA-e i UEFA-e stiže faktura za pirotehniku. Računovođe iz Nyona imaju nultu stopu tolerancije na baklje i petarde. Bespredmetno je govoriti o navijanju kada su bakljade uperene protiv vlastite reprezentacije i vlastitog fudbalskog saveza, smatra predsjednik.
Zeljković bira bitke koje može dobiti po relativno niskoj cijeni. Zato je odlučio promijeniti navijače. Ali, tu bi mogao pogriješiti, jer bi takav potez ipak mogao biti skup, uz mnoge neplanirane troškove. Uz sarajevsku logistiku, u skladu s ljubavlju prema borilačkim sportovima, odlučio je nokautirati grupu najvatrenijih pristalica i formirati privatnu.
Šta je zapravo cilj? Zeljković želi potpunu kontrolu i nad tribinom. Melodija koju čuje za vrijeme utakmica ne godi njegovim ušima. Kontrola navijanja mu omogućava da pokaže moć i nad ljudima pred kojima su u prošlosti drhtali predsjednici, selektori, igrači…
BH Fanaticosi u noći sa petka na subotu objavili su rat Savezu: „Nas ne možete kupiti!". Transparentima su obilježili teritoriju, počeo je totalni obračun, prava revolucija. Sad se očekuje odgovor predsjednika.
Traume iz „Borca“ i želja za revanšom
Bosanskohercegovački fudbal treba korijenite promjene ali se, pogrešno, gleda u nebo dok je rješenje na zemlji.
Fudbal je u našoj zemlji uvijek bio puno više od same igre. Intrige, smutnja, spinovi, lopovluci, decenijama prate ovaj sport. U njemu su se pronašli besposličari, smutljivci, neuspješni direktori, propali sportisti, nerealizirani političari.
Vico Zeljković (1988) bavio se fudbalom i košarkom, u ujakovom klubu – Igokei. Iskustvo iz sportskog menadžmenta crpio je kroz rad u Borcu, kao član Uprave, a onda i predsjednik, te kao prvi čovjek entitetskog saveza. U prvom mandatu je obećao promjene u infrastrukturi, takmičenjima, reprezentativnim selekcijama, omladinskom fudbalu… Uspjelo mu je unaprijediti terene i reflektore, ligu je skratio, reprezentaciju dao u ruke Barbarezu i Spahiću, ali je sve pokvario suđenjem koje je jako loše i ne pokazuje znake oporavka.
Kada Borac 2018. godine nije dobio licencu za takmičenje, naredne sezone je morao nastupati u Prvoj ligi RS. Tadašnja drugostepena komisija odlučila je da Borac nije ispunio sve obaveze, a Zeljković je bio potpredsjednik kluba. Ostala mu je trauma, jer je pod njegovom palicom Borac morao u niži rang. Ovo što sada gledamo je njegov svojevrsni revanš svima koji su u to vrijeme radili protiv kluba. Posljedično i protiv njega.
Lisica u kokošinjcu
Naša fudbalska lopta se vrti oko kažiprsta Vice Zeljkovića. On je apsolutni vladar u fudbalskom prostoru, s ogromnom moći koju crpi iz podaničkog odnosa raznih delegata, skupštinara, ali i pasivnosti sportskih radnika koji su lisici predali ključeve kokošinjca. Shvatio je da im ne treba govoriti šta sve hoće. Slugama se daje samo prvi zadatak.
