Šutnja pred siledžijama i barbarima oduvijek je bila znak nemoći i popuštanja siledžijstvu i barbarizmu, a u bošnjačkom slučaju, znak hinjaluka mnogih koji u šutnji vide vlastiti ćar, bilo da je materijalni ili politički.
Piše: Almasa Hadžić
Kad su Željko Ražnjatović Arkan i njegova garda 31. marta 1992. godine, zvanično (nezvanično su to uradili mnogo ranije) iz Srbije prešli granicu Bosne i Hercegovine i ušli u Bijeljinu, u ostatku države Bošnjaci i njihove tadašnje političke perjanice su igrali Kozarčko kolo i organizirali mirovne mitinge, kako bi obavjestili Arkanove gardiste da oni nisu za rat, već za mir, život i suživot s njima.
Kad su jučer Aleksandar Vučić i svita njegove "garde" skupa s patrijahom srpskim Portfirijem i njegovim "gardistima" stigli u Bijeljinu kako bi prisustvovali svečanom promoviranju gradnje autoceste Beograd – Banja Luka a sve pod zastavom odnedavno izmišljenog "dana srpskog jedinstva", član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik, zaslijepljen ideološkom ostavštinom zločinaca Miloševića i Arkana, obavjestio ih je da su "došli na svoje i među svoje".
Shodno tradicionalnim septembarskim običajima i vještinama, Bošnjaci su, uglavom, i jučer, ne osvrćući se "šta se iza brda valja" na čelu sa svojim partijskim vođama, cupkali uz rakijske kazane i pekmezne tave, držali predizborne skupove, verbalno se klali i vrijeđali takmičeći se ko će koga prije proglasiti lopovom, neprijateljem, neznalicom, falsifikatorom, gubitnikom vlasti na predstojećim izborima itd.
Sve već poznato.
Pognuli glave i čekaju svoj red.
Šutnja pred siledžijama i barbarima oduvijek je bila znak nemoći i popuštanja siledžijstvu i barbarizmu, a u bošnjačkom slučaju, znak hinjaluka mnogih koji u šutnji vide vlastiti ćar, bilo da je materijalni ili politički.
Tako, na jučerašnje Vučićevo i Portfirijevo bahaćenje po Bijeljini, na njihov verbalni juriš na bosanske granice i javno prizivanje velike Srbije u sred Bosne i Hercegovine, "mudre" političke i intelektualne bošnjačke glave i danas šute misleći, kao i obično, da će gladni Bošnjo, naoružan patriotizmom i poštenjem, ako zatreba, opet krenuti da iz čeljusti raznih "vučića, portfirija, dodika, stevandića" itd, otima granice svoje domovine, i tako sačuva i njihove stražnjice.
Osim blage poruke Denisa Bećirovića da je Vučić stigao u državu Bosnu i Hercegovinu, a ne "u svoje i na svoje" kako je to kazao Milorad Dodik, te po neke medijske konstatacije šta je ko jučer izgovorio u Bijeljini, reakcija na bijeljinsko "ukazanje svesrpskog jedinstva" u liku nekadašnjih nosača bajraka raznih "Arkana" i "Šešelja", a među kojima je najpoznatiji bio i ostao Aleksandar Vučić, ozbiljnije reakcije na bijeljinske poruke o mijenjanju granica na Balkanu, iz Bosne i Hercegovine zasad nema.
Portfirijevo obraćanje jučer, opet, neodoljivo je podsjetilo na obraćanje sveštenika, koji je 1995. godine viđen kako u Šidu, blagosilja puteve zloglasnih "Škorpiona", s tom razlikom što je jučerašnji Portfirijev blagoslov izgradnje puteva i snage srpskog jedinstva bio izgovoren modernijim jezikom i dikcijom, ali s prepoznatljivom uputom onim koji su ga slušali.
Ne treba ni malo da čudi što je Milorad Dodik za obilježavanje izmišljenog dana srpskog jedinstva i zastave (ko o čemu Srbi o slozi i jedinstvu!) upriličio baš u Bijeljini.
Iako su mnogi skloni kazati da je jučerašnji bijeljinski nacionalistički dernek bio u službi Dodikove predizborne kampanje, što se djelomično i može progutati, mora se znati da je Bijeljina zloslutni simbol agresije na BiH prije 30 godina, ubijanja i klanja Bošnjaka, kao i simbol svih mirnodopskih političkih i drugih prevara politike Rs, Milorada Dodika i zvanične Srbije, a kojim se s mape evropskih država pokušavala izbrisati Bosna i Hercegovina.
Pa zar, upravo u Bijeljini, zahvaljujući Bošnjacima i Hrvatima, uz svesrdnu pomoć međunarodnih političkim mešetara, na vlast nije doveden današnji najveći zagovarač nestanka Bosne i Hercegovine, Milorad Dodik, koji je, u međuvremenu, saveznike za svoje ideje, osim u Srbiji kao izvoru balkanskog zla devedesetih godina, pronašao i u Hrvatskoj i političkim predstavnicima Hrvata u BiH.
Jučerašnje bijeljinsko "načertanje" opomena je, prije svih, maloumnicima bošnjačke politike, da njihova borba za vlast u kojoj su uspjeli da podjele i zavade Bošnjake u gradovima, selima, mahalama pa i porodicama, nije ništa drugo do znak da im se, sa neke nove kote iznad Sarajeva, Tuzle, Bihaća... iznova montira nišan sa kojeg će, sada već uvježbani strijelci iz Srbije i njihovi nosači ranaca iz Rs ciljati, ionako iscrpljeno srce Bosne.
Bolesna ambicija Aleksandra Vučića da granice balkanskih država u kojima žive i Srbi proširi na granice "srpskog sveta" poznatijeg kao "velika Srbija" jučer je i zvanično zakoračila preko granica Bosne i Hercegovine.
Njegova bolest je itekako uznapredovala od vremena kad je nudio "rješenja" poput onih "sto muslimana za jednog Srbina".
Ko toga nije svjestan, neka mu je Bog na pomoći.
