Ursula stiže na Balkan: Čekaju je razgovori sa gluhim i slijepim

Ako pogledate Izvještaj o napretku Bosne i Hercegovine prema Evropskoj uniji za proteklih godinu dana, najveći optimist iz njega može izvući "mršavu dvicu". Ali baš, baš mršavu. 

Prosto vam ne bude dobro! Vladavina zakona je klinički mrtva. Političke stranke osigurale su potpunu kontrolu nad pravosudnim i institucijama za provođenje zakona. Borba protiv korupcije je virtuelna i prosto bode oči činjenica da se "krupne ribe" zaobilaze u najširem mogućem luku s redovnim pogodovanjem (čelnika) pravosudnih institucija u BiH političarima. Kao nokat i meso povezani su klijentelizam s jedne i katastrofalna nesposobnost i nespremnost tužilaca...

Ipak, Bosna i Hercegovina dobila je preporuku Evropske komisije za status kandidata. 

Po uzoru na Ukrajinu (i Moldaviju) Brisel je napravio još jedan politički iskorak šaljući - po ko zna koji put - pozitivnu poruku i ispružajući ruku prema BiH. 

Von der Leyen će se u Sarajevu susresti sa bh. zvaničnicima i predstavnicima civilnog društva. I s još ponekim. 

Dok ona bude elaborirala ponude i očekivanja EU, barem 95 posto sagovornika slusat će je "s pola uha". Oni će u glavi varijantisati opcije pravljenja vlasti. 

EU traži, očekuje, moli, prijeti... da se vlast formira što prije. 

Ali je to nemoguća misija. 

Izborni proces je duboko kompromitiran. Krađe ne samo za nivo entiteta Rs ne samo da su nastavljene u odnosu na prethodne izborne cikluse, već su i intenzivirane i sve mjere Zapada (dakle i EU), preko visokog predstavnika Christiana Schmidta i njegovih nametanja, nisu dale rezultate.

Uz to, nametanja su predmet rastućih zahtjeva pred Ustavnim sudom da se ponište. Paralelno, intenzivno se radi da to - ako Ustavni sud ne učini - uradi Evropski sud za ljudska prava. 

Ako predsjednica Evropske komisije bude imala vremena da prošeta Sarajevom, pred njom će biti multipolarna slika: da, ogromna većina građana Bosne i Hercegovine želi u EU. Ali je ista ta ogromna većina glasala tako da je formiranje reformski orijentirane vlade tek puka misaona imenica. Jer, svi oni koji su se začešljali da budu vlast imaju svoje mehanizme kroz koje čvrsto kontroliraju mehanizme vladavine zakona. 

Iz Sarajeva će Ursula von der Leyen krenuti na put prema Beogradu i Podgorici.

I tamo, kao i na prethodne četiri destinacije ona na sto može staviti milijarde eura koje su spremne za ulaganje u projekte. I ima i dobrih projekata i volje Brisela da se novac potroši. Mnogo je stvari promijenjeno o dosadašnjem radu birokrata iz Brisela. 

Milijarde su tu. Volje nema!

Srbija tvrdoglavo odbija Rusiji uvesti sankcije. Čak neće ni podržati redovna šablonska saopćenja iz Brisela da su se države koje žele u EU (dakle i BiH) pridružile ovom ili onom setu sankcija protiv Rusije zbog agresije na Ukrajinu. BiH to redovno radi, ali se sankcije u najvećem broju slučajeva ne primjenjuju jer to blokira Milorad Dodik i njegov SNSD. Aleksandar Vučić neće čak ni to. 

 Srbija je, po svim paramatrima, nazadovala po svim evropskim parametrima na svom evropskom putu. I taj trend traje već godinama. 

Između toga hoće li biti vlastodržac i reformator, Vučić nema šta birati. 

U Crnoj Gori je Dritan Abazović kao premijer manjinske vlade obmanuo zapadne zvaničnike. Efektivno nije htio ništa uraditi na evropskom putu, ali je sve poduzeo na srpsko-srbijanskom putu Crne Gore. 

Iako je najdalje odmakla prema članstvu u EU, Crna Gora je od augusta 2020. kada su održani opći izbori na kojima je Demokratska partija socijalista Mila Đukanovića, nakon više od dvije decenije skinuta sa vlasti, stagnirala i kretala se unazad u odnosu na deklariranu želju da što prije uđe u EU. 

Kao i u svim ostalim destinacijama zapadnobalkanske turneje, sagovornici predsjednice Evropske komisije reći će joj da je "strateško opredjeljenje" ulazak u EU. I Crna Gora je trenutno najbliža tom činu, od svih država zapadnog Balkana. Ali, po najoptimističnijim prognozama, prateći dosadašnje trendove proširenja, to se može desiti za 25 do 30 godina. 

Ne postoji političar, ne samo na zapadnom Balkanu, koji bi tom cilju podredio vlastitu karijeru. 

Kada se sve sumira, slika je - dakle - više nego sumorna!

Ursula von der Leyen dolazi s ogromnom vrećom "poslastica" za svakog na zapadnom Balkanu. 

Ona je ta koja je potpisala i nezasluženi a bezuslovni Izvještaj o napretku u kojem se za Bosnu i Hercegovinu traži od Evropskog vijeća dodjeljivanje kandidatskog statusa i niz drugih pogodnosti za ostale države regiona. 

Njena posjeta dolazi prije sjednice Evropskog vijeća 15. i 16. decembra gdje će se i o toj temi debatirati. 

Rastući broj država u tom tijelu spremno je i snažno lobira da se građanima, a ne političarima Bosne i Hercegovine dadne taj dar! No, u Evropskom se vijeću odlučuje konsenzusom. Dovoljno je jedna "Bugarska" pa da rezultat ovog puta bude negativan. 

I tu na scenu stupaju njemački kancelar Olaf Scholz i predsjednik Francuske Emmanuel Macron koji traže da se temeljni ugovori na kojima počiva EU promijene i da se odluke i po ovom pitanju donose posebnom većinom, a ne konsenzusom. Njihove stavove dijele i sve institucije EU - od Charlesa Michela, kao prvog čovjeka Evropskog vijeća, preko Urusle von der Leyen do Josepa Borrella, šefa evropske diplomatije. 

Ruska agresija na Ukrajinu duboko je promijenila modus operandi Zapada. 

Ali mi to u ovom trusnom regionu još ne samo da ne vidimo, nego i sve slabije i sporije kontamo...