Unaprijed propao pokušaj Dodikovih historičara da odbace termin „genocid u Srebrenici“

Nositi breme genocida počinjenog u jednom historijskom periodu na svojim leđima, pa makar to bilo samo onih dvadesetak dana klanja i strijeljanja zarobljenih Srebreničana, bilo da se radi o pojedincu, grupi, vojnoj i policijskoj formaciji ili politici, nije ni malo lako.

Piše: Almasa Hadžić

Vlada Republike Srpske je prošle sedmice, na posebnoj sjednici „primila k znanju“ Izvještaj takozvane „Nezavisne međunarodne komisije za istraživanje stradanja svih naroda u srenbreničkoj regiji u periodu od 1992.-1995. godine“.

Takozvana po mnogo čemu, a posebno po tome što je, sudeći po izjavama prvih ljudi entiteta RS, osnovni cilj njenih „istraživača“ bio da „utvrde činjenice“ po kojim se treba odbaciti termin „genocid u Srebrenici“.

Genocida u Srebrenici, po nalazu Komisije i po objavi predsjednika SNSD-a trenutno na funkciji predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, i njegovih entitetskih saradnika, Milorada Dodika, nije bilo.

Po svim drugim, prije svega, odlukama međunarodnih i domaćih sudova koje je, osim Srbije i bh. entiteta RS, priznao cijeli svijet, GENOCID JE BILO i izvještaj dobro plaćenih članova Dodikove komisije može se smatrati ličnim samozadovoljenjem onih koje je historija obilježila kao odgovorne za počinjenje i negiranje genocida.

To breme se prenosi s koljena na koljeno i oni koji misle da će ga se osloboditi komisijskim odbacivanjem termina „genocid“ teško da će se ikad osloboditi težine tog bremena, ali i, kako pojedinačne, tako i kolektivne historijske krivnje i sramote.

Tragovi genocida u Srebrenici toliko su očigledni da od njih ne mogu pobjeći, kako oni koji su ga počinili, tako i oni nad kojima je genocid počinjen.

Džaba Milorad Dodik vitla rukama saopćavajući javnosti naučnu važnost izraelskog istoričara Gideona Greifa koji je godinama, poznato je, na jaslama Srbije i RS.

Pokušaj Greifa da sa entitetskim pomagačima, među kojima ima i osumnjičenih učesnika u teškim ratnim zločinima, falsificira činjenice o genocidu u Srebrenici u javnosti, posebno onoj naučnoj, već je prepoznat.

Jer sve navode njegove komisije demantira podatak da su ideolozi i počinitelji genocida u Srebrenici, do sada, na međunarodnim sudovima osuđeni na nekoliko stotina godina zatvora. Na domaćim sudovima još im se sudi.

I sudit će se.

Stoga tvrdnjama Gideona Greifa o volšebnosti nalaza Komisije na čijem je čelu, mogu vjerovati samo počinioci genocida i njihovi potomci.

Nažalost političkog stroja koji je protekle sedmice saopćio da je „Nezavisna međunarodna komisija za istraživanje stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji u periodu 1992.-1995.“ odbacila termin „genocid u Srebrenici“, uporište za takvu formulaciju ne postoji.

Cijeli politički, vojni i policijski vrh Republike Srpske u označenom periodu, zbog presuda za počinjeni genocid, ili je bio ili se još uvijek nalazi u zatvoru, ili, pak treba da se u zatvor smjesti.

Činjenice su neumoljive.Dokazuje to i fotografija jedne od mnogobrojnih podrinjskih grobnica u kojima su bila sakrivena tijela Srebreničana ubijenih u genocidu.