Nedugo nakon što je u Sarajevu okončan sastanak lidera stranaka vladajuće koalicije u Federaciji BiH i američkog otpravnika poslova Johna Ginkela, a na kojem je dogovoreno da će Južnu plinsku interkonekciju finansirati, graditi i upravljati njom američke privatne kompanije, jedan od sudionika, lider HDZ-a Dragan Čović, ničim izazvan, ponovo je aktivirao priču o Dejtonu 2 i trećem entitetu.
To je ostavilo dojam da je Čović nezadovoljan američkim prijedlogom jer ga je pokušao povezati sa navodnim “intenzivnim pregovorima” o reformi Dejtona koju predvode Amerikanci, a sve dodatno začinio narednog dana pričom o trećem entitetu čija implementacija bi dovela do ravnoteže i stabilnosti države, iako je prošle sedmice govorio upravo suprotno.
“Ja sam siguran da ovo što je sad pokrenuto, prije svega dolaskom nove američke administracije, da budemo jasni oko toga, da će u konačnici dati rezultat. Niko neće dozvoliti žarište u srcu Evrope”, kazao je Čović istu večer nakon sastanka na Televiziji Herceg Bosne.
Aktiviranje priče o trećem entitetu uvijek dolazi kao izraz nervoze hrvatske politike ili sredstvo dodatnog pritiska, kada se želi utjecati na mišljenje bošnjačke javnosti, a posredno na bošnjačke i građanske stranke, a što bez izuzetka uvijek izazove histeriju u Sarajevu. Praktično riječ je o sredstvu, a ne cilju.
S tim u vezi potrebno je razmotriti koji su razlozi za takav potez, a ne analizirati da li je Čović zaista mislio da je u stanju formirati treći entitet, jer jednostavno nije, to je vidljivo u posljednih 30 godina. O tome nam govori i činjenica da hrvatska politika već dvadeset godina prvenstveno insistira na etničkom predstavljanju u gotovo svim važnijim političkim centrima svijeta, a ne na trećem entitetu, jer je to bez sukoba nemoguće praktično provesti.
Čini se da je primarna namjera lidera HDZ-a bila da u bošnjačkoj javnosti, a ne hrvatskoj, izazove sumnju da je pitanje Južne plinske interkonekcije, iako to nije direktno kazao, dio šireg dogovora o Dejtonu 2, što je, očekivano, ubacilo klicu sumnje u dogovor o izgradnji gasovoda. Međutim, postavlja se pitanje zašto bi Čović bio nezadovoljan da Amerikanci preuzmu upravljanje Južnom interkonekcijom?
