Niko sebi neće dopustiti da umre čekajući pred bilo čijim zatvorenim vratima.
Piše: Sead Numanović
Žestoka debata vodi se u evropskim institucijama i glavnim gradovima 27 država Evropske unije o tome šta dalje sa proširenjem ovog ekonomsko-političkog bloka.
Agresija Rusije na Ukrajinu izazvala je tektonske poremećaje u većem dijelu svijeta.
Zapad baš i nije više ono što je bio - trom, nezainteresiran, do bola birokratiziran...
Kako se, sa svakim novim danom, otkrivaju nove i nove brutalnosti ruske agresije, politički, a u manjoj mjeri birokratski, krugovi Zapada suočavaju se s novim i novim izazovima.
Proširenje Evropske unije, pa i NATO-saveza, suočava se sa teškim testovima.
Posebno u slučaju EU, stvari više nisu uopće "uobičajene", ma koliko se trudili birokrate da ih takvim ostave.
Način na koji je do sada vođeno, koncept, pred-preduslovi, preduslovi i uslovi, gomile papirina koje stalno rastu u procesu proširenja EU, više ne mogu važiti.
Evropska unija se suočava sa sve oštrijim izazovom - nastaviti, tvrdoglavo se držeći Kopenhagenških kriterija ili početi od nule, pošteno proanalizirati stanje u svim državama evropskog kontinenta koje se žele priključiti ovom prestižnom bloku.
Godinu dana je u evropskim institucijama, predvođenim Evropskim parlamentom, trajala javna rasprava o tome kako dalje.
Izdefinirani su brojni, prilično konkretni zaključci.
Umeđuvremenu, Rusija je napala Ukrajinu, dovevši drugi rat u evropski kontinent nakon skoro 30 godina.
Zapad još uvijek nastoji oprati obraz zbog, blago kazano, nepoštenog ponašanja tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Sada, kada je Ukrajina suočena s krvavim ruskim pohodom, stvari su se počele mijenjati.
Zvanični Kijev traži kandidatski status za ulazak u EU. Sve ispod toga smatrali bi (smrtnom) uvredom.
Njihov zahtjev snažno podržava evropska javnost koja ne želi slušati birokratske i političke, neutemeljene i/ili utemeljene "prigovore".
Evropska komisija, na čelu s Njemicom Ursulom von der Leyen želi im udovoljiti.
Nije nebitno napomenuti da Von der Leyen dolazi iz Kršćansko-demokratske unije Njemačke (CDU) i da je bila bliska sardnica Angele Merkel.
Vlada u Njemačkoj (i Francuskoj) koju vodi nekadašnji zamjenik Merkel, socijaldemokrata Olaf Scholz, koji pitanje kandidatskog statusa Ukrajini veže za zapadni Balkan.
Odobriti Kijevu taj status, a ne dati ga Sarajevu, bila bi opasna greška, stav je njegovog kabineta.
Scholz, ako je suditi po njemačkim medijima, nije voljan svoj stav iznijeti u nekoj jasnijoj (oštrijoj) formi, jer ne želi dodatne konfrontacije s značajnim dijelom njemačkog javnog mnjenja.
On zna da je popularnost njegovog SPD-a u padu i svjestan je da će morati uraditi nešto.
Je li moguće "kompromisno" rješenje - odobrenje kandidatskog statusa za sve koji to žele?
Birokratama u Briselu to ne pada na pamet!
Kopenhagenški kriteriji, sve duži spisak stvari koje treba uraditi prije nego li bilo ko pristupi bloku, sveto su slovo!
Po istim tim kriterijima, EU bi mogla ostati bez skoro polovine članica.
Stanje vladavine zakona, slobode medija... u mnogima od njih je više nego zabrinjavajuće.
Jer, demokratičnost sistema veća je u Bosni i Hercegovini, nego u Mađarskoj, na primjer!
Davanje kandidatskog statusa državi u kojoj bukti rat čiji se kraj ne nazire, mogao bi biti dodatni opasni presedan.
A evropska javnost traži da se Ukrajina nagradi. Ona, opće je uvjerenje, na najbrutalniji način - životima svojih građana - plaća odbranu svih evropskih vrijednosti.
Bosna i Hercegovina obnovila je svoj zahtjev za kandidatski status odmah nakon što je zvanični Kijev sličan papir predao Briselu.
Sarajevo je prije šest godina slično pismo uputilo Briselu.
Umeđuvremenu su stvari u BiH otišle s lošega na još gore.
Put BiH prema članstvu u NATO ide stabilnim, opreznim, sitnim koracima, ali naprijed.
Kosovo je zatražilo i hitan prijem u ovaj vojni savez. Moćni prištinski lobi snažno zagovara otvaranje vrata Alijanse za ovu mladu državu.
Evropska komisija prošle je godine objavila spisak 14 prioritetnih stvari koje naša država treba uraditi da bi se dobio kandidatski status.
Novi ili izmijenjeni, dopunjeni, poboljšani zakoni u oblasti javnih nabavki, pravosuđa, izborna reforma... su na spisku. Nije napravljen nikakav pomak.
U najvećoj mjeri, novih zakona nema zbog blokada Dodikovog SNSD-a i Čovićevog HDZ BiH.
Ako je suditi po "išaretima" iz Brisela, Evropska komisija spremna je na iskorak.
Moguće je, u teoriji, da se 14 prioriteta "razbije", podijeli u pakete. Kako se koji paket prihvata i pretače u usvojene zakone, tako BiH napreduje k EU. Tek po ispunjavanju svih 14 prioriteta, plus segmenti koji će se umeđuvremenu otvoriti, pregovori Brisela i Sarajeva o ulasku u EU mogu početi.
Umeđuvremenu, u opticaju su i ideje međufaza do ulaska u EU.
Emanuel Macron prije par dana u sjedištu Evropskog parlamenta, u francuskom gradu Strazburu, predloži stvaranje Evropske političke zajednice. Ona bi uključivala Ukrajinu, ali i Veliku Britaniju. A i zapadni Balkan, nevoljko je dodao.
Premijer Belgije Alexander De Croo iznio je svoj prijedlog nove Evrope u kojoj svi koji žele mogu biti dio bloka u kome bi svi građani uživali ista prava slobodnog kretanja, pristupa tržištu, obrazovanja... odlučivanje u institucijama EU bilo bi nešto o čemu bi se tek razgovaralo.
Lider Demokratske partije Italije, Enrico Letta zagovara evropsku konferedraciju. Njegov je koncept sličan De Croovom, ali traži da se formalna odluka o tome već donese na junskom samitu Evropskog vijeća, vrhovnog tijela EU koje okuplja šefove država ili vlada EU.
Jedan od temeljnih problema koje imaju sve države koje žele u EU, jeste stanje vladavine zakona. I svuda je - očajno!
A to je temeljni preduslov pristupanja Uniji.
Dok i političari i brojne nevladine organizacije "zasipaju" javnost idejama, ovaj se problem "stidljivo" pominje.
Evropska unija će, očito, morati temeljito promisliti.
Ako postoji volja, načina ima.
Na primjer, postoji Ured evropskog tužitelja (EPO).
Kriminal ne poznaje i ne priznaje granice.
Ne može biti da korupcija, koja je posvemašnja na zapadnom Balkanu, ali i u Moldaviji, Gruziji, Bjelorusiji (neće Lukašenko vječno biti na vlasti), pa i Ukrajini, nije dohvatila i institucije EU!
Može li EPO preuzeti taj problem? Ako se hoće, može i treba!
Postoji i program EuroJust. Ta platforma može, možda još i bolje i lakše, preuzeti segment vladavine zakona i urediti ga.
To bi izazvalo teške poremećaje, brutalne reakcije vlastodržaca...
Ali, alternative su mnogo gore!
Trend pada kredibiliteta EU i Zapada općenito u državama izvan EU i NATO je sve veći. Rusija je, zbog agresije na Ukrajinu, izgubila dio svog uticaja, ali je on i dalje izražen. Kina, Turska, zemlje arapskog svijeta... i dalje imaju jake poluge da Evropljanima zagorčavaju život.
Suočeni s još jednom gorkom odbijenicom Brisela, države zapadnog Balkana će se dodatno okrenuti drugdje.
Niko sebi neće dopustiti da umre čekajući pred bilo čijim zatvorenim vratima.
