Sudeći po izjavama političkih prvaka, postoji jedinstvo u bošnjačko-bosanskohercegovačkom političkom korpusu. Stavovi su čak i definirani. Zašto ih ne napisati i potpisati?
Piše: Sead Numanović
Matthew Palmer i Angelina Eichhorst sutra odlaze iz Bosne i Hercegovine.
Specijalni izaslanik za izbornu reformu Sjedinjenih Američkih Država i direktorica u Evropskoj službi za vanjske odnose (EEAS) Evropske unije, nakon gotovo tri dana maratonskih sastanaka idu da bi se vratili.
Nekada je vijest bila da neko dolazi.
Sada će, izgleda, postati praksa da se vijesti objavljuju o - odlascima.
Misija Eichhorst i Palmer ovog puta nije urodila plodom.
Niko nije ni najavljivao da će sastanak biti plodonosan.
Najavljeno je da bi se eventualni dogovor mogao postići do proljeća.
Ruku na srce, realistično. Svaki dogovor kod nas je postizan - u najboljem od najboljih slučajeva - u fotofinišu. Ili je "najkrajnjiji od svih krajnjih rokova" probijen dan-dva nakon što je istekao. Ili su se dogovori, ako bi do njih uopće ikad došlo, postizali nešto kasnije.
Ovog puta šanse za dogovor blijede sa svakom misijom ovog dvojca.
I - valja istaći - nikada međunarodni posrednici nisu bili tako proskribirani, toliko "raskivani" u bh. medijima kao Palmer i Eichhorst.
Ima do nas.
Ali ima i do njih.
Tek, oni sutra idu. Da bi se (uskoro) vratili.
Šta bi umeđuvremenu bilo dobro da se desi?
Obzirom da su stranke čije je sjedište u Sarajevu (čitaj dijelovima Bosne i Hercegovine gdje dominantno živi bošnjačka populacija) izložene sve većem pritisku da naprave dogovor o toj izbornoj reformi, djelimičnim ("kozmetičkim") promjenama Ustava BiH, ali i još nekim bitnim stvarima, zašto te partije ne sjednu i potpišu principe za dijalog sa strancima, ali i domaćim političkim akterima?
Pitanja koja su pred nama i njima su više nego bitna.
Neki analitičari će reći da se zbog nekih od tih tema sve strašnije zvecka oružjem i dovodi u pitanje Dejton i sama Bosna i Hercegovina.
Zar nema jačeg motiva da se lideri stranaka bošnjačkog i probosanskog bloka okupe, zajedno sa svojim državnim poslanicima i napišu i potpišu principe na temelju kojih će se razgovarati? O izborima, imovini BiH, vladavini prava...
I zar treba ikome objašnjavati zašto bi jedna takva akcija bila bitna, vrijedna, korisna...?
Sudeći po izjavama političkih prvaka, postoji jedinstvo u bošnjačko-bosanskohercegovačkom političkom korpusu. Stavovi su čak i definirani.
Zašto ih ne napisati i potpisati?
Time bi se u dobroj mjeri otklonile sumnje ali - bitnije - suzio manevarski prostor za podmetačke manipulacije.
Na čistinu bi se istjeralo odmah puno toga, skratilo bi se i vrijeme za "cijeđenja" s međunarodnim posrednicima, a po reakcijama drugih strana u razgovorima, dosta bi se toga (sa)znalo.
Jedna takva platforma bi puno rekla. I o onima kojima su usta puna Bosne i Hercegovine (bilo da su ovi "naši" ili stranci), a i o ovima koji rade drugačije.
