Piše: Sead Numanović
U trenutcima dok je Zoran Milanović, predsjednik Hrvatske, obznanjivao da su mu "Srbi saveznici" protiv Bošnjaka i Bosne i Hercegovine i bestijalno opravdavao njihove - srpske - zločine po Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Kosovu... u Travniku se pripremao pravi spektakl.
Ljudi velikog srca iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske, potpomognuti Evropskom unijom, učestvovali su u pripremi i održavanju revijalne fudbalske utakmice Bosna i Hercegovina - Hrvatska.
Nogometni sudar bio je u pravom smislu te riječi - više od igre.
On je regionu poslao jednu sasvim drugačiju sliku odnosa između Bosne i Hercegovine i Hrvatske - sliku bliskih odnosa dva naša naroda koji su naprosto "osuđeni" na zajednički život.
Iako je ta poruka u potpunom srazu s trenutnim stanjem na terenu, u obje države, kada se prašina slegne, usijane glave ohlade ili implodiraju, travnička pouka nametnut će se kao imperativ.
Koliko god nepopularno sada bilo pledirati na sređivanje odnosa između Bošnjaka i Hrvata, koliko god se Dragan Čović iz petnih žila trudio zamutiti vodu i pokvariti ne samo odnose među ova dva naroda, već i remetiti političku scenu u samoj Hrvatskoj, vrijeme ne radi u prilog daljeg zaoštravanja odnosa na relaciji Sarajevo - Zagreb.
Takva politika ne koristi ni jednima ni drugima.
U bošnjačkim i probosanskim strukturama nagomilalo se toliko frustracije da taj osjećaj ponekad postaje opasno štetan i prijeteći kontraproduktivan.
Politički megafoni Dragana Čovića otišli su toliko daleko da je njima danas Zoran Milanović "pravi" Hrvat, on je ustvari predsjednik HDZ-a i istinski nasljednik Franje Tuđmana i Gojka Šuška. Andrej Plenković je, naprosto, "crveni".
Kao odgovor, kod Bošnjaka, koji su brojčano premoćni u odnosu na Hrvate u BiH, raste bijes i želja da se za sve ono što je Čović - Milanović - Dodik uradio, vrati istom mjerom.
Stvar je otišla toliko daleko i na ovoj strani da danas ne postoji autoritet koji bi bošnjačkom i građanskom dijelu BiH mogao sugerirati bilo šta. Pogotovo to važi za poruku da bi Hrvati, a ne "građani" (Iako su i bh. Hrvati građani ove zemlje) trebali izabrati svog člana Predsjedništva BiH.
Između Komšića i Čovića, izbora nema. Čović ne može sjediti u Predsjedništvu BiH i tačka!
U Travniku večeras bila je jedna sasvim drugačija slika. Nerealna u ovom momentu i tako moćna!
