Piše:
Almasa Hadžić
Podaci
govore da je na nedavnim izborma za gradonačelnika Prijedora, u mjestima gdje
mahom žive Bošnjaci, na izbore izašao veoma mali broj birača.
Za one
koji poznaju situaciju u Prijedoru, razlog je, kažu, bio u „predizbornim sugestijama“
bošnjačkih predstavnika u vlasti u tom gradu kojim se od Bošnjaka tražilo da,
„ako neće glasati za kandidata SNSD-a neka onda nikako ne glasaju“.
Ustvari,
rađe, neka ostanu kući nego da glasaju za protivkandidata Slobodana Javora,
kadra iz SNSD-a.
Tačno
je da nema razlike u odnosu prema Bošnjacima, niti prema državi BiH, bilo koji
kanditat srpskih političkih partija da je izabran za gradonačelnika Prijedora,
ali je od svega tačnije da je kadar izabran glasovima Bošnjaka, tražeći od
istih da podrže kadar Milorada Dodika, to radio isključivo za lični, a nikako za
interes naroda i građana čijim se zaštitnikom predstavlja.
A
posebno ne za interese države Bosne i Hercegovine.
Ko je
bošnjački kadar u Prijedoru, koji sebe voli predstavljati da „zastupa probosanski
politički blok“ u RS, koji se, zarad ličnog probitka, slizao sa politikom
Milorada Dodika, zna uglavnom svaki Bošnjak u ovom gradu, a i u entitetu u kome
živi.
To je
onaj koji je, zarad svog interesa, pristao da se mjesto u kome je tokom agresije
bio mučen i prebijan više ne zove logor, već da se logoru ime predije u „sabirni
centar“, kako to službene knjige RS evidentiraju, i tako zločincima halali, ne
samo svoje, već i logorske patnje hiljada onih koji su u njima mučeni, tučeni i
ubijani.
Jer,
kako pravila nalažu, u sabirnim centrima, uglavnom, vrši se popis onih koji u
njih navrate, utvrđuje tačnost njihove godine rođenja i mjesta prebivališta,
zanimanje, zdravstveni bilten s posebnim akcentom da, slučajno, nisu zaraženi
šugom ili kakvom drugom „češom“, dok se podaci obroju slomljenih rebara, nogu i
ruku, danima izgladnjivanja, raznim vrstama tortura, do strijeljanja i klanja
„prisutnih“ knjiže na adrese logora na kojim, ovaj, po svoj prilici nije
boravio...
Svako,
od volje mu, u ovoj zemlji ima pravo glasati i lobirati za političku partiju i
njene kandidate koje simpatizira, bilo da su Dodikovi, Čovićevi, Stevandićevi, Nikšićevi,
Izetbegovićevi, Komšićevi, svejedno.
Ali
niko nema pavo zaklinjati se u interese naroda, posebno ne, bošnjačkog, da bi
te interese kasnije prodavao za šaku vlasti i para, kako to već dugo pojedini trgovci
bošnjačkim interesima, u manjem bh. entitetu, rade.
