Pišu: Peter Martin, Cindy Wang i Aaron Eglitis
Prije nego što je Vladimir Putin
započeo invaziju na Ukrajinu, najviši američki vojni i obavještajni zvaničnici
bili su gotovo jednoglasni u procjeni da će ruske snage zauzeti Kijev za nekoliko sedmica, ako ne i dana.
Nakon više od tri mjeseca, Kijev je još slobodan, a ukrajinske snage su ubile
više ruskih vojnika nego što ih je poginulo tokom devetogodišnjeg rata SSSR-a u
Afganistanu.
Sada, zemlje širom svijeta –
mnoge manje i slabije od Ukrajine – posmatraju sukob i vide načine da ponize
velike sile.
Lekcije se uvelike razlikuju, ali
jedna osnovna tema ih ujedinjuje: od Tajvana na Pacifiku do Moldavije u
istočnoj Evropi, male države moraju da „budu toliko bodljikave da ih je
izuzetno bolno gutati“. Implikacije te strategije kreću se od oružja koje ove
zemlje kupuju do načina na koji strukturiraju svoje vojske i pomoći koju traže
od SAD-a i drugih.
“Jasna lekcija je: nemojte se oslanjati
na indirektan međunarodni pritisak. Morate biti u stanju onemogućiti sposobnost
protivnika da zauzme i zadrži ključnu teritoriju vaše države”, kaže Elbridge
Colby, bivši službenik Pentagona koji je bio vodeći arhitekta strategije
nacionalne odbrane Trumpove administracije iz 2018. godine.
Da bi to postigle, kaže Colby,
zemlje moraju prihvatiti „asimetričnu odbranu“, osiguravajući da posjeduju
„visoko kvalificirane, decentralizirane snage koje su u stanju da stvaraju
mnogo problema brojnijim snagama, što je presudno za vođenje ofanzivnih,
agresivnih vojnih operacija.”
Rat u Ukrajini se posebno pomno
prati na Tajvanu. Ruska invazija je utisnula dubok osjećaj budnosti na građane
ostrva, kaže Lo Chih-cheng, poslanik vladajuće Demokratske progresivne stranke
koji sjedi u tajvanskom komitetu za vanjske poslove i nacionalnu odbranu.
“Psihološki, Tajvanci su u prošlosti vjerovali da je rat nemoguć. Ali sada svi
vidimo da je to moguće, a format, razvoj i tehnologije korištene u ratu su
različiti od onoga što smo zamišljali prije”, kaže Lo. “Naš ministar odbrane je
rekao da svaki dan prate razvoj rata u Ukrajini, tako da su sigurno puno
naučili iz njega.”
Jedna od najvažnijih lekcija za
ostrvo je o vrstama oružja koje želi da kupi, kaže Lo. Američki zvaničnici su
dugo bili frustrirani željom Tajvana da kupi platforme kao što su borbeni
avioni F-16 ili tenkovi M1A1 Abrams, umjesto onoga što bi poboljšalo
asimetrične sposobnosti koje bi mogle nanijeti veću štetu Kini. To se sada
mijenja. Tajvan treba da regrutuje trupe za elektronski i informacioni rat,
kaže Lo, „i treba nam mnogo dronova, Javelina, raketa zemlja-vazduh i
protivbrodskih projektila.
Više od 8.000 kilometara dalje,
mala i vojno ranjiva evropska nacija Moldavija donosi slične zaključke. “Rat u
Ukrajini mijenja cijeli koncept osiguranja sigurnosti naših građana”, kaže
Viorel Cibotaru, bivši ministar odbrane zemlje. “Da bi odgovorila na vojnu
agresiju, Moldaviji bi bilo potrebno moderno naoružanje poput Javelina,
protivvazdušnih sistema i oružja za laku pješadiju.” Malo je vjerovatno da će
vojna strategija zemlje uključivati veliki fokus na tenkove ili borbene avione
zbog velike gustine naseljenosti Moldavije i previsoke cijene tih sistema, kaže
on.










