Piše: Almasa Hadžić
Nikad nisam osjećala toliko
samopoštovanja i u sebi nosila toliko ponosa, kao što je to bilo 1. marta 1992. godine u danu kad sam kazala „da“ nezavisnosti svoje države Bosne i
Hercegovine.
Nikad nisam u sebi osjećala toliko
gorčine i poniženja kao što je to danas - dan nakon obilježavanja tog svetog
datuma o sticanju nezavisnosti BiH - gledajući bh. političke nesrećnike kako ponizno stoje pred čuvarom ratnih koljača i ubica mog
naroda, zahvaljujući mu na milosrđu ugraviranom u sepet vakcina, koje im je iz Beograda, lično, donio, a
koje ovi mjesecima, nisu bili sposobni
nabaviti .
U ovih 29 godina od sticanja nezavisnosti
Bosne i Hercegovine, u kojih je stalo
toliko tuge i nesreće mog naroda, ponos i samopoštovanje nisu mu mogli zgaziti ni ratni straljački vodovi,
ni koljači nevinih srebreničkih sinova, ni logorski mučitelji, ni rušitelji
njihovih kuća i bogomolja, ni mirnodopski lažovi i licemjeri kako iz same
države i susjedstva, tako i iz bijelog svijeta, ali su ga danas zgazili bijedni
likovi bh. politike, postrojavajući svoju nesposobnost pred dokazanim
političkim licemjerom kakav je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.
On je bh. političke mazlume i
nesposobnjakoviće danas, darovanim vakcinama koje su, kako reče ministrica
Turković proizvedene u Indiji, javno osramotio usred njihove države, pokazujući
im tako ko je gazda regiona, ko može sve, ko ponovo, ako mu se prohtije, može „sto muslimana za jednog Srbina“ i to
sve uz osmjeh i javno izrečene poruke o međusobnom poštovanju i dobrosusjedskim
odnosima.
Nije kriv Vučić, krivi su Oni.
A Oni su „nako“.
Oni su, ne znaju ni oni šta su,
ustvari,
Oni su obične političke narikače
čiji se djelovanje i rad, ne samo u
vrijeme pandemije, već uopće, svodilo i
svodi na pisanje saopćenja, reakcija,
davanje izjava ispred svojih kabineta, ustvari na ništa, osim na primanje plaća
i tovljenje čuvara stranačkih interesa koji treba da im čuvaju i sačuvaju
to njihovo dugogodišnje NIŠTA.
