1230 godine p.n.e. Židovi osvajaju područje istočnog Jordana. Vođa tog pokreta je Mojsije. Jošua predvodi osvajanje zapadnog Jordana. O tome jasno piše Werner Keller u Povijesti Židova od biblijskih vremena. Dakle i u jednom i u drugom slučaju riječ je o 'osvajanju'. Ako je riječ o osvajanju onda je riječ o zemlji koja je pripadala nekom drugom narodu. Ako se netko danas poziva na 'biblijsko pravo' onda mora objasniti razlog i karakter tog osvajanja.
Borba protiv onih koji su se židovskim plemenima tada zadesili na putu potpomognuta je religijskom objavom koja traži i zahtijeva istrebljenje onih koji su stali na put 'odabranom narodu'. U Jeruzalemskoj bibliji Samuel 15 (1-3) kaže se: „Jednom Samuel reče Šaulu: "Mene je Jahve poslao da te pomažem za kralja nad njegovim narodom Izraelom.
Poslušaj, dakle, riječi Jahvine. Ovako govori Jahve nad vojskama: `Odlučio sam osvetiti ono što je Amalek učinio Izraelu zatvarajući mu put kad je izlazio iz Egipta. Sada idi i udari na Amaleka, izvrši "herem", kleto uništenje, na njemu i na svemu što posjeduje; ne štedi ga, pobij muškarce i žene, djecu i dojenčad, goveda i ovce, deve i magarce!'“
Nešto bolje prolazi narod Keneja/Kenijaca/Kanaanaca: "Otiđite i odvojite se od Amalečana da vas ne bih istrijebio zajedno s njima, jer ste bili skloni svim Izraelcima kad su izlazili iz Egipta." (Samuelova 15. 6.) Kanaance se dakle 'ljubazno moli' (kao današnje Palestince) da napuste svoje domove i distanciraju se od Amalećana (koji nisu mogli prihvatiti da netko nešto što je njihovo proglašava svojim).
Ono što se događalo prije nešto više od 3.300 godina događa se ponovno. Sada se međutim događa uživo. Svi koji su se pobunili protiv ponovnog osvajanja Palestine nazvani su teroristima i unaprijed osuđeni. Svi koji nisu otišli iz svojih domova osuđeni su za suradnju s teroristima.
Geostrateški interesi pozivaju se na na Bibliju, nekritički je čitajući. Palestinu se danas pokušava osvojiti pozivanjem na pravo naroda koji je nekada na tom području živio, zapostavljajući činjenicu da je taj isti narod i tada tu zemlju zapravo osvajao i osvojio. I pritom činio strašna nedjela. Ono što nam se danas događa to je ekraniziranje biblijskih zbivanja iz nekih pradavnih vremena.
Biblija uživo svakodnevno nam prenosi ubijanje svega živoga u Palestini. Kako razumjeti?
Pokušati razumjeti genocid nad Palestinskim narodom koji se upravo provodi uz suglasnost pa i uz pomoć civiliziranih zemalja Europe i Sjedinjenih američkih država, znači dovesti mišljenje, logiku, moral, religije, politike i cjelokupni sustav vrijednosti naše suvremenosti u pitanje.
Kao i u drugim sličnim situacijama (a jednu smo relativno nedavno imali u Bosni) teško je čak i pitanje postaviti jer i pitanja već sugeriraju određeni kontekst. Nimalo naime nije svejedno postavlja li se pitanje o (ne)moralnosti ovog ili onog čina ili se sve skupa pokušava sagledati u kontekstu isprepletenosti političkih, religijskih, ekonomskih, mitoloških, pa i suvremenih globalnih, neokolonijalnih, neoimperijalističkih - povezivanja interesa i novih geostrateških podjela svijeta.
Na djelu je naime sve. Sve razine su prisutne. Sve rane su otvorene. Sve ideologije oživjele. Svi mitovi oživjeli. I vjera i nevjera žive puninu rata protiv Palestinaca. Geostrateški se ciljevi oblače u vjerska ruha. Na povijest se gleda kao na prostor realiziranja biblijskog mita. Jedna zemlja postaje poligon za odmjeravanje snaga onoga što je ostalo od Zapada i onoga što se do sada uspostavilo BRICS-om.
Svijet petrodolara, u kostimu uljuđenog zapadnjaka, dokazuje se potporom (oružjem, novcem, medijima, vojno-političkim umrežavanjem ideologije - režimu koji mu vjerojatno vraća veliki dio uloženog novca lobiranjem (čitaj potkupljivanjem) ključnih ljudi američke administracije. I ne samo američke.
