"Mi ne smijemo zaboraviti šta se ovdje dogodilo. Moramo tražiti pravdu i pravda jeste spora, ali polako stiže one koji su činili zlo".
Piše: Almasa Hadžić
Foto: Ahmet Bajrić - Blicko
Pitanje je da li će se ikada saznati koliko je žena i djevojaka silovano u zloglasnom logoru u selu Liplje kod Zvornika, koji je samo zahvaljujući nadljudskom hrabrošću lokalnih mještana, oslobođen na današnji dan 1992. godine.
Oko 400 mještana ovog sela osam dana je bilo zatočeno u dvije kuće imućnih bošnjačkih domaćina u koje su njihove komšije iz srpskog Snagova potpomognuti pripadnicima TO Zvornik i takozvane paravojne jedinice "Beli orlovi" danima mučili, silovali i ubijali, kako žene i djevojčice, tako i muškarce.
Godišnjici oslobađanja logora Liplje danas su prisustvovali mnogi njegovi zatočenici i zatočenice, ali i oslobodioci koji su tog 2. juna 1992. godine u ranim jutarnjim satima opkolili logor i obračunali se sa zlostavljačima.
"Zatočeni su bili, uglavnom stariji ljudi, djeca i žene. U toku osam dana zatočeništva, mi smo svakodnevno iz okolnih šuma izviđali kako da se približimo logoru i oslobodimo zarobljenike.
Danas nećete čuti priču šta su sve zlostavljači radili u logoru. Žrtve nemaju više snage da govore. Prvih četiri, pet dana zlostavljali su ih u kućama, da bi kasnije krenuli to raditi javno, na putu.
Gledao sam iz obližnje šume kako odvode Hasiju Salihović da otkopa zlato skriveno u malinama. Gledao sam Bejhu kako je četnik nogom pritišće dok je trpa u gepek mercedesa. Očevidac sam bio odvođenja Mujanović Vejiza i Mujanović Husejina, odveli su ih prema Samarima i nakon nekog vremena čula se pucnjava. Neko je povikao "šta radite" a oni mu odgovaraju "ubijamo pse"...
Gledali smo danima šta se dešava i rješili da krenemo u oslobađanje bez obzira na posljedice. Njih je ovdje bilo oko stotinjak dobro naoružanih. A nas dvadesetak.
Ako postoji Bedr na zemlji onda je to bio naš Bedr. Nas mala skupina protiv pet puta više do zuba naoružanih vojnika
Od 5 sati ujutro do 10 sati prijepodne tog 2. juna 1992. godine i posljednji četnik je izašao odavde. Stavili su zarobljenike kao živi štit, rafalno pucali po njima, krv je tekla putem gdje se sada nalazite.
I neka znaju neće više", riječi su Mevludina Salihovića jednog od učesnika oslobađanja logora, koji se danas, veoma emotivnim govorom, obratio prisutnima.
Ispred kuće u kojoj se svojevremeno nalazio logor, stotinjak okupljenih žena, nijemo je slušalo Mevludinove riječi. Većinom, bile su to nekadašnje zarobljenice logora.
Samo djelimičnu priču o danima provedenim u logoru novinarima je ispričala i Sadeta Salihović, čiju su kuću bili zaposjeli zlostavljači iz Srbije, ali i oni domaći.
Riječ je o majci koja je bila zarobljena sa tri kćerke, a jedna od njih je bila i djevojčica Hasreta, koja je, dva dana uoči oslobađanja logora, uspjela pobjeći zlostavljačima i stići u susjedno selo kako bi ispričala šta se sve događa u logoru.
Mnogi koji su svojevremeno učestvovali u oslobađanju logora u Liplju, među kojima i Muharem Sinanović poznat kao Hadžija Šiško, koji je tokom agresije ranjavan 7 puta, godinama čine sve da se očuva sjećanje na tragične događaje vezane za ovaj logor.
"Mi ne smijemo zaboraviti šta se ovdje dogodilo. Moramo tražiti pravdu i pravda jeste spora, ali polako stiže one koji su činili zlo. Bez obzira šta se sve događalo, mnogi od onih koji su preživjeli mučenja u logoru su se vratili na svoje i danas tu žive. Mi ovdje nastavljamo živjeti jer Zvornik je naš grad. A što se tiče pravde, zna se kako se do nje dolaze, pa makar se čekalo i po 30 godina kako smo mi čekali", kazao je za Politicki.ba Sinanović.
Za 8 dana boravka u logoru Liplje ubijeno je 27 muškaraca i žena.
