Piše: Mustafa Dedović
Rat koji je počeo agresijom Rusije na Ukrajinu, iznenadio je mnoge tvrdim otporom ukraijinskih trupa.
S druge strane, ruski komandanti su se pokazali potpuno nesposobnim. Mnogi napadi su propali jednostavno zbog lošeg planiranja, lošeg upravljanja logistikom. Svi smo vidjeli kako su ruska oklopna vozila napuštena zbog nedostatka goriva. U međuvremenu, ukrajinske snage su dobile mnoge taktičke bitke. Visoki zvaničnici američke vojske i Ministarstva odbrane pretpostavljaju da je Putin stavio u borbu 90 odsto ranije pripremljene borbene snage u Ukrajinu. A sada mora dovoditi rezerve koje nisu planirane za Ukrajinu i zato je poslao zloglasnih 10.000 Čečena u Ukrajinu.
Mediji nam samo pokazuju vrlo usku vizuru onoga što se zapravo dešava na terenu. Mediji prenose politička zbivanja, taktičke pobjede, uništene ruske konvoje, ali nemamo osjećaj šta se zapravo dešava na strateškom nivou. Sada je velika stvar što je Rusija izgubila toliko vozila u poslednjih 10 dana i mnoga od njih su jednostavno ostavljena pored puta.
Dakle, jasno je da ruske jedinice pate od borbenog umora i iscrpljenosti, ali isto važi i za ukrajinske regularne snage i teritorijalnu odbranu.
I ukrajinski vojnici se u određenoj mjeri suočavaju i sa logističkim problemima. Uz pomoć lokalnog stanovništva mogu nekako zaobići ovaj problem, ali on je i dalje prisutan. Međutim, za razliku od Rusa, ukrajinske borbeno spremne jedinice su stalno na prvoj liniji fronta sa vrlo malim rezervama, i povrh svega, stalno su pod artiljerijskim i raktenim udarima. Ukrajinska strana sve to pokušava kompenzirati upotrebom turskih dronova Bayraktar TB2, koji su se pokazali izuzetno efikasnim protiv ruskih konvoja i oklopnih snaga.
Postoji veliki broj izvještaja o lošem moralu ruskih vojnika. Mnogi zarobljenici su izjavili kako nisu znali da će učestvovati u ratu i da im je rečeno kako idu na vojne vježbe. Nažalost, to je uvijek bio slučaj u ruskim i sovjetskim armijama. Visoka komanda je uvijek željela održati najviši nivo tajnosti i osigurati da se informacije ne otkriju ako vojnici budu zarobljeni. Dakle, za ruske i sovjetske komandante rješenje je uvijek bilo, ostaviti vojnike bez znanja. Njemački oficiri su svjedočili o ovome trendu kod zarobljenih sovjetskih vojnika tokom Drugog svjetskog rata.
Nakon dugotrajne borbe, čini se da ruska komanda počinje voditi računa o svojim greškama. Zaustavili su brze prodore i zamijenili ga sporim i postepenim prodorima. Manevri su sada znatno sporijii, ruske trupe nastupaju sa mnogo više opreza. Ukrajinske snage pokreću proboje kako bi odgurnule Ruse što je dalje moguće od Kijeva, kako bi dobili više manevarskog prostora. Zbog toga su Rusi potpuno obustavili žestoke napade koji su bili uzaludni. Umjesto toga, ruske snage okružuju grad sa zapada osovinom Borodianka-Makarif. Obzirom da su Ukrajinci dobro svjesni ruskog plana, ukrajinske jedinice napadaju ruske konvoje južno od Borodianke i blokiraju glavni put, te na taj način zadaju mnogo problema Rusima.










