Kad se za Vladimira Putina kaže da je "poludio", onda je to ludost kakvom su nekad bili opsjednuti Staljin, Lenjin ili Mao: hladna i proračunata težnja za potpunom moći, fanatično tjerana njegovom ideologijom. Putin hoće Rusiju opet pretvoriti u velesilu, svejedno po koju cijenu. Slijedi taj cilj čak i protiv volje vlastitog stanovništva i korumpirane elite koju je sam postavio. Sve njih, ne samo da je iznenadio ratom protiv Ukrajine, nego je bivši KGB-ovac izdao njihove interese!
Jer Putin tim njegovim ratom drži čitav narod Rusije kao taoce: sili ih snositi posljedice njegovog zločina. A to će biti posljedice koje će daleko prelaziti gospodarski kolaps zemlje. Rusiji prijeti postati parija za koju čitava svjetska zajednica osjeća samo prijezir. Mržnja Ukrajinaca na bilo što rusko je svakim danom rata sve veća. Povratak diktaturi, kraj otvaranja i modernizacije Rusije, okretanje leđa Europi - sve je to dio Putinovog ideološkog ludila. On se zaklinje u navodno jedinstvenu "rusku dušu", pretvara je u božanstvo i zahtjeva da to i drugi čine.
Putin svima otima slobodu
Takvo mišljenje je vražje djelo i potpuna suprotnost pravoslavnom kršćanstvu na koje se Putin tako rado poziva kad mu to paše. Jer biblijski Bog zabranjuje božanstva već u prvoj zapovjedi. Umjesto toga svakom čovjeku dariva slobodu činiti dobro. Baš tu slobodu Putin želi oteti i narodu Rusije i Ukrajine. Tu je isti kao veliki inkvizitor u Braći Karamazovima od Dostojevskog koji na kraju čak i Bogu zamjera što je učinio grešku: jer sloboda nije nešto što čovjek treba imati.
Rusija može povratiti tu svoju slobodu i čast ako Putin izgubi ovaj rat. Ali to bi bio politički kraj Putina. On će dakle učiniti sve da se to ne dogodi - i zato će sukob na bojištu uvijek dalje eskalirati. To si može priuštiti jer zna: samo njegova Rusija ima atomsko oružje, Ukrajinci nemaju. Ali, ipak mu mora biti neugodno pri pomisli da se njegovi vojnici u Ukrajini sve više pitaju, zašto ih Ukrajinci psuju kao fašiste? I zašto se uopće bore protiv bratskog naroda?
