Ako je suditi po situacijama u četiri gradske općine Sarajeva, Trojka više i definitivno ne postoji.
Nakon što je Općinsko vijeće Centra, lokalne samouprave koja je za SDA (bila) važnija od 10 drugih, odlučilo da pokrene proceduru opoziva Srđana Mandića iz Naše stranke, poremećeni su odnosi unutar Trojke.
S jedne strane, to je i prirodno.
Ono što je neprirodno je da dvije građanske i liberalne stranke, istina samo po imenu, budu u savezu sa partijom desno od centra.
Naša stranka i SDP, po programima, jesu ljevica.
Narod i Pravda, po programu je desnica sa stabilnom tendencijom da to sve više bude. Ako ne, nestat će!
S druge strane, Trojka je nastupala i djelovala jedinstveno i maksimalno je koristila propagandu kako bi održavala percepciju svoje uspješnosti. Kao i svaka percepcija i ova je dobrano netačna i neutemeljena.
Sa razlazom u Centru, Trojka je zaokružila put unutarnjih svađa.
U Novom Sarajevu ključa kao u loncu s tendencijom stabilnog pogoršanja. Načelnik Hasan Tanović nije opozvan i nakon cirkusa u Centru šanse za takvu inicijativu su smanjene. Prije bi se, nakon "slučaja Mandić", lideri Trojke mogli "presabrati" i početi rješavati probleme koje već predugo guraju pod tepih u ne samo četiri "gradske" sarajevske općine. Jer, lokalni izbori su za godinu dana. Trojka, kojoj ne cvjetaju ruže ulaskom u vlast na višim nivoima, ne bi smjela predugo odlagati suočenje. Čak i njeni lideri znaju da su sutra općinski izbori, malo koji bi sadašnji načelnik mogao računati na još jedan sigurni mandat.
U Starom Gradu Trojka je deklarativno podržala Ibrahima Hadžibajrića.
A onda su se s njim razišli.
I svaka od strana ima svoju priču.
Sada je bivši SDA-ovac, a sada član Demokratske fronte Vedad Deljković pokrenuo proceduru opoziva Hadžibajrića, koji je umeđuvremenu u protvoru nakon optužbi za zloupotrebu položaja.
Deljković je inicirao i proveo proces opoziva Hadžibajrića. Kako je i obećao, nije uradio sve kako bi sam zasjeo u načelničku fotelju, već da bi Stari Grad dobio mladog i energičnog načelnika. Ta osoba, prema ne samo Deljkoviću, zove se Irfan Čengić.
Sada predstoje formalne procedure koje bi trebale definirati hoće li i čiji kandidat biti Čengić za novog načelnika. On formalno jeste SDP. Ali djelovanjem nije onaj SDP koji dominira i Centrali.
Trojka nije uspjela osvojiti "rubne" općine Sarajevskog kantona.
Tamo, mahom, vlada SDA.
Ilidža je jedini izuzetak.
Tamo je na vlasti istaknuti funkcioner Naroda i Pravde Nermin Muzur.
No, sarajevska politička čaršija je odmah po objavi da je pokrenuta procedura za smjenu Mandića, počela sa spekuliranjem o tome da bi se i Muzur mogao naći na udaru.
Ako je, mašta čaršija, NiP sa SDA mogao (u)zdrmati Mandića, Naša stranka bi mogla uraditi slično i (u)zdrmati Muzura!
Kada se pogleda sastav Općinskog vijeća, u teoriji je to sasvim izvodivo.
Stvari, međutim, drugačije izgledaju u praksi.
Mandićev opoziv rezultat je više duplih igara.
On je, tvrde i iz njegovog okruženja, doživjeo satisfakciju. Iako se baš i nema čime pohvaliti u protekle nepune tri godine, iako mu se može prigovoriti mnogo, mnogo toga, pokretanjem procedure opoziva, on je samo - žrtva. Jer, čaršija zna da ovaj političar nije pogodovao interesima "moćnika" ili moćnika vladajuće koalicije.
Čaršija zna i da je veliki niz predizbornih obećanja Trojke i samog Mandića duga lista prazne priče. No, sada je važnije da je na Mandića udareno ne zato što nije dobro radio svoj posao, a nije!, već zato da bi mu se pokazalo koga mora slušati.
