Piše: Almasa Hadžić
"Iz gore navedenih razloga Žalbeno vijeće na osnovu člana 23. statuta i Pravila 144. Pravilnika... zasjedajući na otvorenoj sjednici, odbacuje Stanišićevu i Simatovićevu žalbu u cjelosti, djelimično odobrava prvi žalbeni osnov Tužilaštva i zaključuje da su Stanišić i Simatović krivi po članu ... zato što su na osnovu svog učešća u udruženom zločinačkom poduhvatu prve kategorije izvršili sljedeća krivična djela za koja se terete..." a to su ubistva, deportacije, progoni, kršenje zakona i običaja ratovanja, zločina protiv čovječnosti, ubistvo...ubistvo... itd.
Tako je otprilike glasio dispozitiv današnje presude Žalbenog vijeća Međunarodnog mehanizma za krivične sudove u Hagu u postupku protiv nekadašnjih čelnika Službe državne bezbjednosti Srbije Jovice Stanišića i Frenkija Simatovića koji je okončan izricanjem sljedeće kazne:
"Ukida se kazna zatvora u trajanju od 12 godina izrečena Stanišiću i izriče mu se kaznu zatvora u trajanju od 15 godina.
Ukida se kaznu zatvora u trajanju od 12 godina izrečena Simatoviću i izriče mu kaznu zatvora u trajanju od 15 godina".
Presuda, kako je objavila predsjedavajuća petočlanog Žalbenog vijeća Graciela Gatti Santana, odmah stupa na snagu, a Stanišić i Simatović ostat će u pritvoru Mehanizma do okončanja priprema za njihovo prebacivanje u državu u kojoj će izdržavati kaznu.
Kada sutra 1. juna Bošnjaci sa područja Zvornika budu obilježavali 31. godišnjicu zarobljavanja i ubistva oko 700 muškaraca iz 9 zvorničkih sela, vjerovatno mnogi neće biti svjesni da su dvojica danas osuđenih zločinaca u Hagu bili glavni nadređeni ubicima i zlostavljačima njihovih očeva, sinova, braće za čijim posmrtnim ostacima većine njih se još uvijek traga.
I ne samo njima, već svim onim koji su od Bijeljine, Zvornika, Bosanskog Šamca, Doboja, Sanskog Mosta, Daljske Planine u Hrvatskoj i Godinjskih bara kod Trnova, i još bezbroj drugih gradova koje optužnica protiv Stanišića i Simatovića nije obuhvatila, skupa sa domaćim zločincima, devedesetih godina ubijali i mučili, silovali pripadnike nesrpskog naroda po Bosni i Hercegovini, u koju su stigli s nalozima srbijanskog SDB-a i Generalštaba VJ.
Kad su u Zvorniku 8. aprila 1992. godine rano ujutro zarobljeni Milorad Ulemek Legija, Zvezdan Jovanović, Vojin i Dušan Vučković, svi do jednog imali su iskaznice Službe državne bezbjednosti (SDB) Srbije.
