"Zna Srbija i gdje je Rusija, i gdje je Avijano".
Kada bi tamo nekad krajem 90tih godina prošlog vijeka neko rekao Sarajliji, koji je čitavu agresiju na BiH proveo u opkoljenom gradu u kojem je tokom krvavog perioda (1992.-95.) izgubio mnoge svoje prijatelje i najmilije, da u Srbiji postoji veliki broj onih koji nisu bili u totalnom „miloševićevskom“ medijskom mraku i koji su tokom opsade grada bili na strani bh. građana i molili se svaki dan da ubijanje prestane, on bi tada, onako s još svježim ratnim ranama, vjerovatno na to reagovao s nevjericom i s velikom dozom sumnje povjerovao u to.
Jer, tako je bilo tada, u Sarajevu u kojem je ubijeno preko 11.000 građana od čega više od 1.600 djece, ili bilo kojem drugom bh. mjestu koje je pretrpilo razaranje i ubijanje, nisi mogao i smio vjerovati nikome i ničemu što je dolazilo sa one strane Drine.
Međutim, uvijek postoji i postojati će ono „svjetlo u tami“, mozgovi koji su ostali nezatrovani, obrazovani ljudi koji su ostali neiskvareni, otvorenog uma i svjesni svega. I što je najvažnije oni koji će u javnost izaći sa svojim stavom i mišljenjem pa taman time rizikovali i sopstvenu sigurnost.
Nedavno je za naš portal govorio poznati advokat iz Srbije Čedomir Stojković, čovjek koji je nedavno položio cvijeće na grob Blerine Jashari, sedmogodišnje djevojčice ubijene za vrijeme rata na Kosovu. A trebalo je nazad u Srbiju.
Ovog puta čast nam je bila da razgovaramo s još jednim zdravim umom u liku uglednog beogradskog profesora dr. Ivana Videnovića. Da skratimo, rođen je u Beogradu 1965., diplomirao je u oblasti eksperimentalne fizike na Univerzitetu u Beogradu, magistrirao je na istom fakultetu u oblasti Kvantne optike, da bi doktorirao na Institutu za fiziku Univerziteta u Bazelu u Švicarskoj u oblasti Fizike kondenzovanog stanja.. Usput da spomenemo da je objavio već dvije monografije.
Drugačije vrijeme…
Da fizika nije jedino u čemu je profesor Videnović dobar pokazuju njegovi javni istupi na društvenim mrežama i intervjui za balkanske medije, a tokom kojih ovaj Beograđanin pokazuje kako još ima nade za Balkan, za Beograd, za Srbiju…
Razgovarali smo s profesorom Videnovićem o svemu pomalo. O aktuelnoj političkoj situaciji na Balkanu s naglaskom na Srbiju i odnose prema BiH, ili precizinije prema manjem bh entitetu, Republici Srpskoj, o „Vučićevim izborima“, o „zveckanju“ oružjem, utjecaju Rusije i tako dalje…
Mi, Bosanci i Hercegovci, koji smo u balkanskim ratovima devedesetih najviše stradali i izgubili, opravdano se i najviše ježimo od novih sukoba jer ovdje je ovaj hrabri i herojski narod toliko „ubijen u pojam“ ratom da je svakome preko glave priče o novim sukobima, otcjepljenjima, naoružavanju…
Ipak, prvo pitanje je bilo da li narodi, pošteni ljudi, u regiji, u BiH, Hrvatskoj, Kosovu, Crnoj Gori, Srbiji… imaju pravo kad kažu da je “belaj na ovim prostorima daleko od svog kraja“ i da će se ponovo desiti neki veliki sukob?
– Ja sam optimista. Možda je to neka moja lična perspektiva, ali što vrijeme više prolazi, meni se novi „belaj“ na ovim prostorima čini sve manje vjerovatnim, izjavio je na početku intervjua profesor Videnović.
Obrazložio je i zašto tako misli.
– Više je razloga za to. Najprijje, drugačije je vrijeme. Vrijeme je visokih tehnologija i socijalnih mreža i ljudi iz raznih krajeva našeg regiona su bliže jedni drugima i bolje se poznaju nego s kraja 80-ih godina. Iako smo tada bili u jednoj državi, neki ljudi su živjeli u Zagrebu, Sarajevu, Beogradu, i nije im bilo baš tako jednostavno komunicirati. Čak i ljudi iz kulturnog miljea, koji su živjeli boljim životom od običnog svijeta i bolje se međusobno poznavali, i su oni se susretali tek po jednom godišnje na nekim Pulskim festivalima i beogradskim FEST-ovima i BITEF-ima, ističe Ivan.
– Zato je tada bilo moguće ljudima prodati priču o zlim Hrvatima, Srbima, Muslimanima i pokrenuti ratove s političkih vrhova naših balkanskih provincija, a svi ratovi na ovim prostorima su pokrenuti s vrha. Nisu se građani Jugoslavije posvađali i zamrzili, nego su ih političke elite nahuškale jedne na druge. Sada bi im to bilo puno teže. Mi danas pratimo svakodnevno jedni druge, kao bliski prijatelji, upoznajemo češće i bolje razmišljanja Srba, Hrvata, Bošnjaka, Crnogoraca, Albanaca nego što razgovaramo sa sopstvenim prijateljima u realnom životu. Mi danas dnevno čitamo ljude poput Dina Mustafića, Danila Marunovića, Vetona Suroija, Basare ili Milivoja Bešlina. I hajd’ ti sad pokreni nekakav novi rat. Neće to baš tako lako ići, rođaci.
Niti ima JNA, niti su komšije sjedele…
Potom je naglasio da ni, slobodno možemo reći, narodne „nacionalističke ikone“ nisu ono što su nekad bile.
– Drugi razlog je što je ovo novo vrijeme ogolilo i ove naše “rođake”. Nisu to neke polumitske ličnosti koje povremeno siđu s neba i obrate se građanima. Ne, oni su, takvi, šuplji i praznoglavi, svaki dan ljudima pred očima. Pa ljudi ne bi Vučiću, Dodiku, Željki, onom polugolom Stanivukoviću ili onom glumcu što je heroin zamijenio tamjanom povjerili ni kera da im prošetaju, a kamoli svoje i živote svoje djece. Pa nećeš valjda u rat ići za njima? Pa ne žive baš budale ni u Republici Srpskoj, ni u Srbiji. Srbinu je najviše stalo do komfora, smatra Videnović.
O svakodnevnoj priči o naoružavanju Srbije, napetosti na Kosovu i Crnoj Gori, Dodikovoj konstantnoj retorici i otcjepljenju i Hrvatskoj koja sve to pomno prati, kaže:
– Ovo nije 1992. da se samo otme oružje JNA i tuče po komšijama. Niti ima JNA, niti su komšije sjedele 30 godina skrštenih ruku i bez oružja. Tako da ovog puta ne bi bilo početne prednosti kao u onom ratu, pa da Banjaluci prijeti pad tek 1995. Neizvjesno i krvavo bi bilo sa obje strane od prvog dana. Srbiji neka se ne nadaju. Srbija će torokati i huškati, ali mrdnuti neće s desne obale Drine. Zna Srbija i gdje je Rusija, i gdje je Avijano, kratak i jasan odgovor je dao naš sagovornik.
Živite u Srbiji i svaki dan osluškujete okolo kako i staro i mlado razmišlja u Vašoj zemlji. Da li su ljudi tamo ZA ili PROTIV da se RS pripoji Srbiji?
– Moj utisak o omladini je kao „o vodi u protočnom bojleru“. Tu su da se „zagriju u najkraćem roku“ i da odu. Toliko ih i interesuje stanje u „bojleru“. Na prošlogodišnjim građanskim protestima protiv nasilja je u početku bilo mlađih ljudi i mladih parova zabrinuth za svoju djecu. Kako je protest preuzimala politička koalicija koja nije u stanju da iscjedi ni jednu političku ličnost koju bi građani nestrpljivo čekali da čuju, tako je i broj mladih opadao, da bi ove posljednje demonstracije protiv izborne krađe opet pohodili uglavnom trećepozivici, veterani protesta protiv Miloševića, ističe Videnović, te se osvrnuo na priču o otcjepljenju, mogućem sukobu…
– Što se tiče pripajanja RS-a Srbiji, moj je odgovor opet – komfor. U opozicionoj Srbiji se gaji jedna posebna vrsta licemjerja koje podržava izazivanje nestabilnosti djelovanjem srpskog kleronacionalizma u susjednim državama, ali ne baš i kod kuće. Tako su se podržavale litije u Crnoj Gori i izborni inženjering dovođenjem birača u Nikšić i Srebrenicu, ali nam baš ne dopadaju litije i dovođenje tih istih birača u Beograd. Nemamo ništa protiv vatrenih krstača po brdima Crne Gore i baklji na mostu u Višegradu, niti protiv prangijanja pred kućama Bošnjaka u Pljevljima i Srebrenici, ali smo zatečeni i zgađeni kad gore krovovi Beograda i Novog Sada. Tako vam je i sa tim pripajanjem. Opozicija bi nijemo posmatrala propagandnu borbu za nezavisnost RS, ali ne i za pripajanje Srbiji, jer bi to imalo ozbiljne međunarode posljedice i ugrozilo onaj komfor s početka. Na kraju Srbija ne bi ni priznala nezavisnu RS, ne bi smjela. To vam je to kukavičko radikalsko srpstvo, samo po tuđim leđima i to civilnim. Čim je najavljena američka isporuka ručnih bacača raketa “javelin” Kosovu, „udri u kuknjavu o nepravdi“, otvoren je naš sagovornik.
U Srbiji su nedavno održani vanredni izbori na kojima je slavio, naravno, Aleksandar Vučić. Da li su prema Vašem mišljenju bosanski Srbi u određenoj mjeri zaslužni za pobjedu Vučića? Pričalo i pisalo se o ogromnom broju glasača koji su otišli u susjednu zemlju da glasaju za Vučića što je samo po sebi skandalozno.
– Ma kakvi Srbi iz RS. Vučić je mnogo prije njih sebi obezbjedio pobjedu medijskim uticajem i ucjenama i prijetnjama u javnom sektoru. Znate li šta znači 40.000 ljudi dovesti iz RS? To je 800 autobusa, kolona od 10 km. Taj broj ne bi mogao da prođe neprimjećeno, neko bi nešto snimio s balkona. Opozicija pokušava da dimnom zavesom prikrije činjenicu da nije ni napadala Vučića na nivou državne politike, već samo na lokalnom nivou Beograda, smatra Videnović.
Relokacija birača
– Na beogradskim izborima je bilo moguće značajno uticati na rezultat dovođenjem i relokacijom birača i to su nedopustive stvari. Ti ljudi iz RS koji imaju srpsko državljanstvo su morali da glasaju na biračkim mestima u BiH. Fiktivna i dvostruka prebivališta i glasanje na lokalnim izborima u gradu u kome ne žive su veoma nečasni postupci Srba iz RS, kaže sagovornik Bosnainfo.
Da li u Srbiji ima dovoljno ljudi s načinom razmišljanja kao što je Vaše? Da li su takvi ljudi i njihove porodice ugroženi kada negdje na ulici, na nekom javnom mjestom ili u medijima počnu pričati na način na koji vi govorite?
– Znate kako mi računamo koliko nas ima? Tako što pretpostavljamo da od onoga što ima ljudi koji misle na ovakav način, možda je 1 od 100 spreman da to i kaže. A od tog broja opet 1 u 100 je spreman da takav stav javno zastupa, pod svojim imenom i prezimenom i sa punim integritetom. I sad računajte unazad, ako nas ima 50-ak, to je oko 50 hiljada ljudi. Tih pedesetak ljudi je izloženo orkestriranim javnim difamacijama i vlasti, i nacionalističke i ove oportunističke opozicije koja ne želi da se zamjera masovnom naci-šovinističkom diskursu i njihovim armijama botova na društvenim mrežama, naglašava Videnović, te nastavlja:
– Naravno da se čovjek osjeća ugroženo i nebezbjedno u takvom okruženju. Iako je taj radikalski svjetonazor u osnovi kukavički, postoji potreba za pojačanim oprezom. Javnost je u tome jedini saveznik. Oni vrebaju mete za koje procene da nemaju dovoljnu podršku javnosti, kao što je posljednji primjer prebijanja i hapšenja Nikole Sandulovića zbog polaganja cvijeća na grob poginule albanske djevojčice 1998. na Kosovu. Već advokata Čedomira Stojkovića nisu smjeli da hapse i tuku, nego su ga samo zadržavali i maltretirali na granici, podsjeća Ivan.
O utjecaju Rusije na političku sudbinu Balkana, bez obzira na ishod ruske agresije na Ukrajinu, Videnović je također imao šta da kaže:
– Putinovo podsticanje sukoba na Balkanu, kao i na Bliskom istoku, je vjerovatnije u toku rata u Ukrajini nego nakon njega. Dva su moguća ishoda tog rata. Jedan je potpuni poraz Putina i izbacivanje Rusije sa svih okupiranih ukrajinskih teritorija. Rusija će se tada naći pred unutrašnjim trvenjima, ekonomskim kolapsom i mogućim raspadom te kolonijalne federacije i neće imati kapacieta za izazivanje novih sukoba. Drugi mogući ishod, ukolko se Tramp vrati na vlast u SAD i obustavi pomoć Ukrajini, jeste zaustavljanje rata uz teritorijalne koncesije Putinu. Tada bi Rusija, sa prividnom i privremenom pobjedom u Ukrajini, težila povratku na ono istaknuto mjesto u međunarodnoj zajednici koje je imala prije 24. februara 2022. Zato bi se vjerovatno trudila da bude faktor mira, pošto je malo vjerovatno da će u bliskoj budućnosti ponovo postati aktivan subjekt međunarodnih odnosa i učesnik ili garant bilo kakvih pregovora i sporazuma, rekao nam je profesor Videnović.
Protesti u Srbiji odnosno u Beogradu desetina hiljada ljudi i opozicije protiv Vučića postali su svakodnevnica u posljednje vrijeme. Kako je moguće da tolika masa i toliko političara protivnika u opoziciji ne mogu da “sruše” jednog čovjeka odnosno njegov režim?
– Ne mogu ga srušiti iz više razloga. Prvi i najvažniji je što je opoziciona koalicija koja je prisvojila građanske proteste protiv nasilja, osim svima jasnog i poznatog nezadovoljstva vlašću Vučića i njegovog bahatog kartela, nije u stanju da ponudi ni jednu suštinski alternativnu politiku Vučiću. Ni kada je u pitanju Kosovo, ni odnosi prema BiH i Crnoj Gori, ni prema evropskim integracijama, neophodnom napuštanju besmisla vojne neutralnosti i članstvu u NATO zajedno sa svim državama regiona, niti prema Rusiji i njenom otrovnom uticaju na Srbiju i okruženje, niti u odnosu prema ratnim zločinima i zločinu genocida u prošlosti, niti po pitanju nedopustivog upliva crkve u državne i javne poslove. Oni dakle poručuju da bi oni sve to isto, samo bolje od Vučića, vjerovatno manje bezobzirno i koruptivno. Osim programa koju su na posljednjim izborima kandidovale poltičke organizacije GLAS i Građanski demokratski forum u okviru koalicije “Srbija na Zapadu”, u Srbiji nema stranke ni programa koji bi biračima ponudio suštinsko napuštanje svih postulata politike Ćosića, Miloševića i Šešelja, rekao nam je Videnović.
– Razlog je i u tome što vodeći političari opozicione grupacije imaju koruptivne aranžmane sa Vučićem u pogledu podjele medijskog i biračkog tijela i zaslužni su za držanje građanske proevropske opcije na sigurnom drugom mjestu, sa duplo manje glasova od radikalske crveno-crne koalicije.
– Posljednji, treći, razlog je što u političkom djelovanju opoziciona grupacija koristi metode beskonačnog iscrpljivanja građana u bezbrojnim protestima i takozvanim šetnjama gradovima Srbije, bez jasne političke oštrice. To su metode koje, dok nisu radikalizovane 5. oktobra, nisu dale rezultat ni protiv Miloševića punih 10 godina, a Vučić je potpuno rezistentan na njih. Možete da šetate godinama ako želite. Opozicija se veoma kloni bilo kakve provokacije vlasti i nacionalističkog krila u samoj koaliciji, boje se šta će im zamjeriti užasni režimski tabloidi i u potpunosti su inhibirali politički aktivizam koji može da dovede do Vučićeve nervozne reakcije, pojašnjava nam Videnović.
– Oni ne smiju da istaknu zastave EU i Euromajdan-Srbija, to smo radili mi iz GLAS-a i naši simpatizeri, i doživljavali napade od samih učesnika protesta. I opet se vraćam na hrabre ljudske poteze Sandulovića i Stojkovića, koji su pokazali da režim, osim ogoljenje represije koja veoma odjekuje u zapadnim medijima, nema odgovor na jasno demonstrativno suprotstavljanje njegovoj poltici podsticanja mržnje prema susjedima i među samim građanima Srbije, zaključio je sagovornik Bosnainfo.
