Pojskić: Što prije i što više ljudi treba primiti vakcinu

Procjenjuje se da će razvijeni svijet sprovesti imunizaciju do kraja 2022. godine, ali da će za ostatak svijeta trebati i do 7 godina ako se proizvodnja ne ubrza.

Razgovarao: Amir Husrep

Sa prof. dr Lejlom Pojskić, naučnom savjetnicom iz oblasti genetika i biotehnologija sa Instituta za genetičko inžinjerstvo i biotehnologiju, Univerziteta u Sarajevu razgovarali smo o koronavirusu, vakcinama, razlikama u cijeni, nuspojavama...

Brojke u vezi koronavirusa su zastrašujuće. U našem društvu ima onih što i pored svega ne vjeruju da virus postoji. Šta je korona, i zašto se potrebno vakcinisati?

- Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) do 13. marta 2021. godine zaraženo je skoro 119 miliona ljudi, a 2,63 miliona je izgubilo život od posljedica zaraze koronavirusom SARS-2. U ovoj fazi globalni cilj je usporiti širenje zaraze i što prije primijeniti vakcine koje će eliminirati virus iz ljudske populacije.

COVID-19 je ekstremno zarazna, virusna bolest disajnih puteva i organa koja izaziva smrtnost u prosjeku 1-3 posto zaraženih širom svijeta. Starije i osobe sa hroničnim bolestima su uglavnom ona kategorija stanovništva koja je posebno ugrožena, ali od ove bolesti podjednako mogu oboljeti svi od novorođenčadi do najstarijih.

Uspješnost liječenja i visina stope smrtnosti zavisi od šireg društveno-ekonomskog okvira i kapaciteta javnog zdravstva. Budući da ne postoje lijekovi kojim bi se ciljano liječila ova virusna bolest, jedini način da se virus eliminira, jeste imunizacija svjetske populacije. Ta imunizacija treba biti geografski ravnomjerno distribuirana i koordinirana kako bi se što prije postigli efekti.

Šta su vakcine, koja je razlika između svih tih proizvođača i njihovih proizvoda? Dosta građana se boji nuspojava i sumnjaju u kvalitet vakcina. Kakve nuspojave možemo očekivati i ko vrši sigurnosne provjere?

- Vakcine su jedna od najznačajnijih civilizacijskih tekovina. Retrospektivno gledano za BiH, iskorjenjivanje zaraznih bolesti kao što su tuberkuloza i druge bile su ključni preduslov za dalji društveni napredak. Naša zemlja je do kraja prošlog vijeka, prema vakcinalnoj politici bila jedna od najprogresivnijih u svijetu i takav izbor se u više navrata pokazao kao najbolji.

U trenutku kada je više od 300 miliona ljudi širom svijeta vakcinisano protiv COVID-19, BIH je posljednja u broju vakcinisanih, sa defanzivnom politikom borbe protiv COVID-19, koja se bazira na mitigaciji efekata neizbježnih „talasa“ epidemije.

Nepunih godinu dana nakon proglašenja pandemije, prve vakcine su bile u završnoj fazi kliničkog ispitivanja sigurnosti i učinkovitosti protiv COVID-19, a prve imunizacije su započele već u januaru 2021. godine. Svrha imunizacije (vakcinacije) je imitiranje prirodne zaraze SARS-CoV-2 virusom korištenjem dijelova virusa ili vještački proizvedenih molekula po genomskoj matrici virusa.

Te molekule mogu biti fragmenti RNK (ribonukleinska kiselina) „upakovani“ u lipidne kapljice (Pfizer-Biontech i Moderna), fragmenti DNK „upakovani“ u vektore ili molekularna „vozila“ za prijenos informacije u ćelije vakcinisane osobe (Oxford/Astra Zeneca, Sputnik V/Gamaleya ili Jensens/Johnson&Johnson) ili, pak, cijeli (oslabljeni) i prečišćeni virusi (Sinopharm i dr).

Bez obzira o kojoj je od tehnologija je riječ, svrha je izazvati kontrolirani imuni odgovor organizma s ciljem stvaranja antitijela zbog kojih će vakcinisana osoba biti otporna pri svakom sljedećem kontaktu sa, u ovom slučaju, SARS-koronavirusom-2.

Nuspojave svih vakcina su procijenjene u kontroliranim kliničkim ispitivanjima na punoljetnim dobrovoljcima, oba spola, svih starosnih i socijalnih kategorija, na svim kontinentima. Samo vakcine koje zadovolje sigurnosne i farmakološke standarde, mogu biti komercijalizirane, o čemu odlučuju biosigurnosna krovna regulatorna tijela kao što su (FDA u SAD i EMA u Evropskoj Uniji, te ALMBIH u Bosni i Hercegovini).

Nuspojave su u razvoju svakog lijeka i medicinskog sredstva moguće, ali na osnovu ocjene njihovih rizika i koristi koje vakcina sa sobom nosi – donosi se konačni stručni sud o datoj vakcini (lijeku ili medicnskom sredstvu). Nuspojave koje su najčešće i javljaju se kod velikog broja ljudi su bol i crvenilo oko uboda, nešto rjeđi su groznica, slabost u mišićima, a najrjeđi ozbiljnija stanja koja zahtijevaju pomoć ljekara – anafilaktički šok i sl. Nuspojave se nastavljaju sistemski pratiti i tokom i nakon masovne vakcinacije, a svaka osoba koja primi cjepivo dužna je uočene nuspojave i prijaviti zdravstvenim tijelima.

Neke osobe, kod kojih vakcina nosi evidentne rizike, alergičari i imunokompromitirani hronični bolesnici, vakcinu dobivaju samo na bazi individualne analize rizika.

Poznato je da cijene vakcina, zavisno od proizvođača, variraju. Da li je cijena mjerilo kvaliteta ili možda sigurnosti?

- Cijena vakcine zavisi od tehnološkog procesa i troškova proizvodnje i distribucije. Nažalost, cijena koja varira od 2,5 - 70 USD po dozi, često diktira i zakon tržišta vakcina, pa su najskuplje vakcine proizvođača Sinopharm, te Pfizer i Moderna. Bez obzira na cijenu koštanja, sve vakcine stavljaju se na tržište tek kada zadovolje sve parametre i standarde proizvodnje što osigurava njihovu efikasnost i sigurnost koju garantira proizvođač bez obzira na lokaciju proizvodnje (bila to UK, Indija ili Kina).

Budući da eradikacija pandemije podrazumijeva globalni odgovor, postoje i udruženi fondovi za proizvodnju i distribuciju kao što je COVAX kojem finansijski doprinose zemlje članice, među kojima je i BiH. Ovaj sistem garantira pravičnu i ravnomjernu raspodjelu vakcina svim zemljama svijeta uključujući najugroženije i ekonomski najnerazvijenije zemlje.

Da li je moguće očekivati povratak na stanje prije pandemije? Koji je okvirni period vakcinacije i šta nakon toga?

- Da bi jedna populacija bila imunizirana pomoću vakcine, neophodno je čim prije imunizirati najmanje 70 odsto populacije. U situaciji deficita vakcina, u kakvom se svijet trenutno nalazi, potrebno je aktivirati i utilizirati farmaceutske proizvodne kapacitete širom svijeta kako bi se što prije proizvele potrebne vakcine. Paralelno s tim, važna je motivacija i aktivna uključenost javnosti o svrhi kolektivne imunizacije jer je to bitan faktor uspjeha.

Procjenjuje se da će razvijeni svijet sprovesti imunizaciju do kraja 2022. godine, ali da će za ostatak svijeta trebati i do 7 godina ako se proizvodnja ne ubrza.

Dakle, što prije i što više ljudi primi vakcinu, svijet je korak bliže pobjedi nad kovidom, a i mi s njim.