Orban pravi demokršćansku Evropu. Plenković vreba prilike

EPP okuplja demokršćanske i umjereno konzervativne stranke, ECR je više nacionalno-konzervativna i euroskeptična opcija, dok ID okuplja desno-populističke i krajnje desne stranke, koje su uglavnom protivnici EU-a, među kojima francuska stranka Rassemblement National, čija je predsjednica Marine Le Pen na predsjedničkim izborima u drugom krugu dobila 41% glasova. Interesantno je kako je nova tročlana koalicijska italijanska vlada premijerke Giorgia Meloni sastavljena od članica ECR (Fratelli d'Italia), ID (Lega) i EPP (Forza Italia!). EPP se ovdje nada kako bi preko Berlusconijeve stranke, čiji je zamjenik premijerke Antonio Tajani, dugogodišnji europarlamentarac i novi ministar vanjskih poslova (poznat i po iredentističkom govoru u Trstu 2019.) mogla imati snažan utjecaj na treću ekonomsku silu u Evropskoj uniji. Iako je Berlusconi poznat po proruskim stavovima i prijateljstvu s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, Tajani je već na prošlosedmičnom Summitu EPP-a u Briselu, javno potvrdio privrženost Italije proevropskoj politici i Atlantskom savezu.

Pored toga što je EPP pod pritiskom premijera Viktora Orbana koji okuplja savezništva na desnici, a pogotovo po pitanju antievropske i proruske politike, utjecaj konzervativne desnice jača ne samo u Italiji, nego i u Švedskoj gdje je nakon nedavnih izbora za švedski parlament, također složena nova manjinska i koalicijska vlada EPP-a i ECR-a! Novi švedski premijer je Ulf Kristersson, lider umjereno konzervativne Moderata samlingspartiet, čija je stranka osvojila skoro 20%, ali uz koaliciju Švedskih demokrata, nacionalno-konzervativne stranke koja je osvojila 17,5% glasova, a paralelno ima i bliske odnose s Orbanom.

Orban se ovih dana pismom obratio naciji sa sedam pitanja koja su neka vrste "nacionalne konsultacije" i koriste se kao instrument neslužbenog referenduma građana. Kako piše njemački Süddeutsche Zeitung iza toga stoji pokušaj blokiranja produživanja sankcija EU-a protiv Rusije, koristeći ruski narativ u javnim nastupima. Upravo po tom pitanju Orban je već nekoliko puta blokirao dio sankcija EU-a protiv Rusije, iskorištavajući načelo jednoglasnosti odluka svih članica EU-a.

Hrvatska uloga u ovim za Evropsku uniju kriznim izazovima i političkim prijeporima nije uopće beznačajna, dapače hrvatski premijer Andrej Plenković uživa u arhitekturi Evropske politike kao proevropski faktor stabilnosti i lojalni partner NATO-a uz visoku reputaciju. Kada se promatra izlazak Velike Britanije iz EU-a, snažni rast euroskepticizma, jačanja političkih pokreta za izlazak iz EU-a, migrantska krize 2013.-2015., COVID, lockdown i ponovno zatvaranje nacionalnih granica 2020.-2021., ruska agresije na Ukrajinu te podjela na proukrajinske i proruske politike, Hrvatska u ovim kriznim godinama za EU-a upravo suprotno ulazi 1. januara u eurozonu i (najvjerovatnije) u Schengen, te time u onaj najuži krug država s najvišem stepenom integracije.

Zadnje priključenju eura prije 8 godina je provela Latvija i Litva 2014. odnosno 2015., u bezgranični prostor Schengena Hrvatska će biti prva država nakon 2008.. Hrvatska je i 2013. zadnja ušla u članstvo EU i slijedećih 5 godina nema izgleda da se EU proširi.

Unutar EPP-a Plenković je kao lider Hrvatske demokratske zajednice ujedno jedan od osam premijera ili predsjednika države, koji su članice EU-a. HDZ se smatra lojalnim partnerom unutar EPP-a. Iz reda EPP-a i HDZ-a je i potpredsjednica Evropske komisije Dubravka Šuica, hadezeovka još iz Tuđmanovo doba. U odnosu na susjednu Mađarsku, HDZ ima tradicionalno izvrsne odnose s FIDESZ-om, a jedina mrlja u odnosima je upravljački koncept INA-e koji je de facto u rukama MOL-a, državne naftne kompanije pod direktnim utjecajem Viktora Orbana. Kada je bilo glasanje o isključenju FIDESZ-a iz EPP-a, Plenković uime HDZ-a se na Summitu EPP-a 2019. protivio izbacivanju Orbanove stranke iz redova Narodnjaka. U pogledu statusa hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, Plenković je unutar EPP-a izrazito lobirao za promjenu izbornog zakona koji diskriminira Hrvate i dobio prvo potporu Narodnjaka, dok su Evropski Zelenih i Socijaldemokrati zauzeli probošnjačke stavove. Spekulira se kako je relacija Plenkovića i visokog predstavnika Сhristiana Schmidta, inače političara bavarske Kršćansko-socijalne unije (CSU) koja je "prijateljska stranka" HDZ-u, utjecalo na njegovu Odluku o promjeni izbornog zakona u 'korist' Hrvata u BiH, bez obzira što je sigurno na to utjecala američka, a ne toliko njemačka politika.

((Autor je politički analitičar. Tekst je izvorno objavljen na portalu Svijet.hr.)