Piše: Sead Numanović
Evropski sud za ljudska prava (ECHR) odlučio je da Bosna i Hercegovina treba biti jedna izborna jedinica pri izboru članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine, da se svi građani moraju pitati pri izboru delegata Doma naroda Parlamentarne skupšine Bosne i Hercegovine, te da bi - kako bi se okončala sistemska diskriminacija generirana Dejtonom, trebalo razmisliti o primjeni "belgijskog modela" u političkom sistemu naše zemlje.
Nakon što su brojne ranije presude ECHR-a uzdrmale političku scenu BiH, najnovija odluka krovne evropske pravne institucije, s jedne strane, "virus" je u dejtonsko uređenje ove države, a sa druge - naputak kako se od BiH mora napraviti pravna država.
Koliko god bh. javnost - nakon prvotne eufore - postane skeptična i umorna uslijed reakcija i opstrukcija, najnovija odluka iz Strazbura je iskorak u odnosu na sve ranije ove vrste.
ECHR je donio cijeli niz - možda već i 10 - odluka u kojima ukazuje na sistemsku diskriminaciju građana ove zemlje.
Manjine nemaju pravo biti birane u ključnim državnim institucijama, Srbi su obespravljeni u izborima za vrh entiteta F BiH, a Bošnjaci i Hrvati za čelne pozicije u entitetu Rs...
Sada ECHR ide korak dalje i nastoji staviti tačku na diskriminaciju.
Sud u Strazburu traži da se članovi Predsjedništva (koliko god da ih je ili će ih biti) biraju sa područja cijele Bosne i Hercegovine.
Bošnjak u Kozarcu, Srbin u Drvaru, Hrvat u Pelagićevu trebaju imati pravo birati svog člana kolektivnog šefa države.
Isti oni se moraju pitati i ko su im delegati u Domu naroda BiH. Ako to tijelo uopće treba postojati.
Uvodi se i neka vrsta "sugestije" - da BiH razmotri belgijski model političkog uređenja.
To su natuknice odluke Suda u Strazburu koja bi sutra trebala biti objavljena. Nakon toga tek slijedi zavrzlama!
Odluka ECHR-a temelji se na svim prethodnim, stavovima Venecijanske komisije, posebno onom iz 2005. godine i odražava stalno nastojanje Suda da etnički princip ne bude dominantan.
Logika je sasvim jednostavan - svaki građanin vrijedi isto. To gdje živi, sasvim je nebitno. Njegova se prava moraju poštivati i on se mora pitati!
Tako je u svim evropskim državama.
Bosna i Hercegovina želi biti dio Evropske unije. Nema iole ozbiljnog političara koji je rekao suprotno.
Ako je tako, onda se sistem mora pripremiti za ulazak u EU.
Sa ovakvim uređenjem, BiH nikada, ali nikada, neće biti članica EU.
A ni NATO-a.
U prvim reakcijama, nakon početnog oduševljenja, uslijedili su glasovi "opreza".
Nermin Nikšić, federalni premijer i lider SDP BiH poruči i da nas "iskustvo uči da sama presuda kod nas u Bosni i Hercegovini ne znači da će automatski biti i provedena".
Koliko god "realno" nekome mogla zvučati ovakva izjava, ona je duboko pogrešna!
Neprovedene presude Suda u Strazburu sastavni su dio pravne stečevine Evropske unije (acquis).
Ne postoji država koja je ušla u EU, a da nije morala mijenjati svoj ustav, dakle i političko uređenje i sistem.
Umjesto vajkanja da već imamo niz neprovedenih presuda ECHR-a, politička se pamet i snaga mora usmjeriti u suprotno. Da se one provedu. I da apelanti, koji jedini mogu reći da je to to i za takav stav dobiti "pečat" ECHR-a, budu zadovoljni.
Jer, njihovo zadovoljstvo je ono koje se "pika".
Zasigurno, unutar međunarodne zajednice u BiH u ovom momentu ima onih koji su izrazito nesretni najnovijom odlukom ECHR-a. Ona im kvari planove. Pa i šteti konceptu favorita koje su izgurali u vlast. To je tako!
No, mnogo toga što je bilo "tako", promijenilo se.
