Ako je namjera vinovnika afere „Spengavanje“ bila da izbrišu jasnu liniju koja bi morala dijeliti i odvajati djelovanje legalnih struktura i zaštitnika zakona od aktivnosti organiziranih kriminalnih skupina, uspjeli su u tome.
Kada je ne tako davno voditeljica gledane emisije, reagirajući na konstataciju „da ga se kriminalci toliko boje pa ne znaju kako da se ponašaju u njegovom prisustvu“, upitala ministra unutrašnjih poslova Federacije BiH „šta vi uopće radite u prisustvu kriminalaca“, on je ignorantski bahato i arogantno, s naglašenim antišarmom provincijskog jalijaša odgovorio: “Ja? Ne razumijem pitanje?“
Negdje gotovo u isto vrijeme objavljeno je da je ministar u posjetu Potočarima išao s nekim personama „od ranije poznatih organima gonjenja“.
Od tada su se skandali vezani za federalni sigurnosno-političko-pravosudni milje kalemili jedan na drugi.
Aktuelna afera, u javnosti poznata kao „Spengavanje“, razgranala se od njenog otkrivanja u više rukavaca, a i sam ministar Ramo Isak našao se prije desetak dana na inicijalnom udaru istražnih organa.
Da li namjera POSKOK-a u navedenom slučaju stvarna ili fingirana, ostaje nam da se tek uvjerimo.
Sve reakcije prozvanih aktera nakon otkrivanja ovog korupcijskog mega skandala svodile su se na isti kliše: krivi su mediji, a neka istražni organi rade svoj posao!
Očekivano, po uhodanoj shemi, nijedan od imenom i prezimenom dokumentiranih i prozvanih zvaničnika nije se udostojio prokomentirati meritum onog za šta ih se proziva i optužuje, ali naravno, nisu propustili priliku ostrviti se punim kapacitetom na istraživačkog novinara koji je činjenice o njihovim nepodopštinama iznio pred sud javnosti.
Svi se, dakle, prave da „ne razumiju pitanje“!
Da bi koliko-toliko pokušali oprati vlastitu savjest i opravdati nerad, pred novinarima su se prije nekoliko dana pojavili glavni federalni tužilac i čelnik Posebnog odjela za suzbijanje korupcije, organizovanog i međukantonalnog kriminala tzv. POSKOK-a.
Uglavnom, zatrpani neočekivano velikim brojem predmeta, uz premali broj tužilaca, poslali su poruku građanima da se ne nadaju bilo kakvom, a kamoli brzom, rješavanju slučajeva visoke, a pogotovo političko-pravosudno-policijske korupcije.
Faktor vrijeme i faktor zaborav je ono što očajnički treba akterima afere „Spengavanje“.
Dobro organizirani, oni će u međuvremenu, kako bi rekao suspendovani direktor Policijske akademije i bivši nazovi novinar Ervin Mušinović, „udariti preko pravih i najjačih medija“ koji su spremni „olajati“ one koji se usprotive i nađu na putu ovoj multistranačakoj udruzi sa elementima i karakteristikama pravog ganga.
Na službenoj stranici Policijske akademije FMUP-a još na istaknutom mjestu stoji biografija i fotografija sa beretkom na glavi navedenog direktora-operativca iz afere „Spengavanje“.
Kako je Ervin Mušinović došao na tu poziciju, građanstvo uglavnom najbitnije zna. Zašto je suspendovan, ni to nije tajna.
Bahata i besramna, protivzakonita i neetička kombinatorika umišljenih i arogantnih uzurpatora i moćnika, slikovit je primjer kako u državi nejake institucionalne javnosti, kontroliranog pravosuđa, potkupljenih medija i opozicije koja ne pruža relevantan otpor, mogu biti kidnapovane čak i one odgojne ustanove u kojima bi trebale stasati nove generacije čuvara zakona, javnog reda, mira, sigurnosti i stabilnosti.
Uzor budućim čuvarima reda i zakona?
Nevjerovatno je, kad već nema adekvatne i pravovremene reakcije politički zarobljenog pravosuđa, da izostaje bilo kakav oblik mirne pobune i nekog oblika protesta policijskog sindikata, uposlenika, profesora i odgojitelja, ali i roditelja polaznika Policijske akademije FMUP-a na čije je čelo oktroiran nedostojni, nečasni i kompromitirani direktor.
U ravnodušnom društvu umorni su i „nezavisni“ analitičari i intelektualci, anestezirana svaka eventualna reakcija tzv. NVO-a, a brojna društva novinara i regulatorna vijeća šutke gledaju kako u „pravim i najjačim medijima“ hajke naručuje policija.
Na koga se trebaju ugledati budući čuvari reda i zakona?
Ko im trebaju biti neposredni moralni i profesionalni uzori, učitelji za čijim će se primjerom voditi u budućoj praksi?
Koruptivna destrukcija izuzetno značajnog segmenta ukupnog sektora sigurnosti nije „obični“ problem poput nezakonitog zapošljavanja ili imenovanja u javnim preduzećima.
POSKOK sigurno razumije pitanja
Nije tome sličan ni problem davanja mita od 20-30 maraka koje se guraju u džep saobraćajcu, pa se nekako prelazi preko toga kao da se radi o „lokalnom folkloru i običaju“. Puno je gore i opasnije.
Bilo gdje u svijetu neuspjeh policije da djeluje u javnom interesu otvara vrata političkoj represiji, kršenju ljudskih prava, slabljenju demokratije i stvara okruženje u kojemu organizirani kriminal može uspjeti u svojim namjerama, navedeno je u jednom ranijem nevladinom istraživanju o posljedicama korupcije u policiji.
Upravo temeljito razorene policijske institucije otvaraju put snažnijem uplivu mafije i kriminalnih lobija u ključne društvene, pa i u političke procese.
Ako je namjera vinovnika afere „Spengavanje“ bila da izbrišu jasnu liniju koja bi morala dijeliti i odvajati djelovanje legalnih struktura i zaštitnika zakona od aktivnosti organiziranih kriminalnih skupina, uspjeli su u tome.
Zato, iako su opterećeni velikim brojem predmeta i manjkom tužilaca, čelni ljudi pravosuđa, žele li uvjeriti javnost u vlastiti kredibilitet i odlučnost, moraju u vrh prioriteta staviti istrage vezane za kriminal koji potkopava temelje izuzetno važnog dijela sigurnosnog sistema u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Ne bude li tako, smatraju sigurnosni stručnjaci, preuzet će na sebe značajan dio odgovornosti za ukupno stanje provođenja zakona u entitetu FBiH, ali i za budućnost policijskih institucija koje su u posljednjih nekoliko godina gurnute u ozbiljnu krizu vjerodostojnosti i čiji je demokratski kapacitet gotovo u potpunosti ruiniran.
Zaštitna lica organizirane korupcije, od Isaka i Munjića do Mušinovića, poznata su, njihovo neetičko djelovanje uhvaćeno je in flagranti.
Nalogodavci, saučesnici i ostali izvršioci potencijalnih kriminalnih radnji također su razotkriveni u međusobnim komunikacijama.
U situaciji, dakle, u kojoj manje-više ništa nije skriveno i u kojoj svakodnevno cure novi kompromitirajući dokazi, pravosuđe bi trebalo biti na potezu.
Tužitelji POSKOK-a ne mogu reći „ne razumijemo pitanje“!
Komentari
Ovaj članak nije moguće komentarisati.
