Uzalud je otvaranje pregovora sa EU ako nema napretka na NATO putu. A nema ga jer ova vlast ne dostavlja Program reformi. I to nije nezadovoljstvo nego zabrinutost. Uostalom, sami se zapitajte zašto sada nemamo one vježbe sa parnterima iz NATO-a na Manjači koje smo imali dok smo dostavljali Programe reformi, poručio je u ekskluzivnom intervjuu za Slobodnu Bosnu predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić.
Sa predsjedavajućim Komšićem smo razgovarali o nedavnom boravku na Diplomatskom forumu u Turskoj, ispunjavanju uslova za otvaranje pristupnih pregovora sa EU, te o kritikama koje u posljednje vrijeme dobija od određenih bh. zvaničnika bilo da se tiču njegovih aktuelnih odluka ili odluka iz prethodnog mandata.
Razgovarao: Samir BEGOVIĆ/Slobodna Bosna
Nedavno ste boravili u Antaliji zajedno sa kolegama iz Predsjedništva BiH. Kakve utiske nosite sa Diplomatskog foruma, da li ste zadovoljni porukama koje ste dobili od sagovornika?
- Svi sastanci koje smo imali zapravo nose jedinstvenu poruku – puna podrška Bosni i Hercegovini u ovom aktualnom trenutku vezano za pregovarački status sa EU. Nekako su svi razgovori sa nama bili vezani za tu temu.
Naglasili ste problem prekomjernog naoružavanja susjeda, posebno Srbije, u proteklim godinama. O regionalnim pitanjima razgovarali ste i sa Miroslavom Lajčakom, specijalnim predstavnikom Evropske unije za dijalog Beograda i Prištine. Ukupno gledajući prilike u regionu u posljednje tri-četiri godine, imamo li razloga za optimizam?
- Bosna i Hercegovina je i danas pod jednom vrstom embarga, odnosno pred nemogućnosti značajnijeg naoružavanja naših oružanih snaga, zato što posjedujemo organičeni suverenitet jer kadrovi SNSD-a i HDZ-a slušaju Beograd i Zagreb po tome kao i po drugim pitanjima. S druge strane Srbija nema taj problem, i svako novo naoružavanje Srbije stvara ogromnu razliku. Ako Srbija napravi preveliku razliku, i ako joj se to poklopi sa uspjesima Rusije postavlja se pitanje upotrebe tolikog naoružanja. Ja ne znam za situaciju da neko nabavlja i gomila veće količine oružja bez ozbiljnog razloga. Elementarna logika nalaže da će to oružje jednom biti i upotrebljeno. Zato je za očuvanje mira nužno održati balans, a i to je u ovim turbulentim geopolitičkim okolnostima teško. Nažalost.
U posljednje vrijeme često ste izloženi žestokim kritikama ministra vanjskih poslova gospodina Elmedina Konakovića. Dogovor članova Predsjedništva BiH iz 2019. godine da se, nakon mukotrpnih pregovora, potpiše Program reformi i uputi u sjedište NATO-a, Konaković naziva "velikom izdajom" zbog koje su, kako on kaže, "Dodiku date odriješene ruke da nas skine sa NATO puta" te da nam sada "trebaju Dodikove ruke da se vratimo na taj put". Zašto Konaković koristi sintagmu "velika izdaja" za dogovor iz 2019. godine i kako odgovarate na navedene kritike da je Programom reformi Dodiku omogućeno da BiH "skine sa NATO puta"?
- Konakoviću je izdaja nešto sasvim imanentno. Kada slušam Konakovića kako govori o tome kakva bi Bosna i Hercegovina trebala biti i kako spremno udovoljava zahtjevima Zagreba i Čovića, ja se osjećam izdano, osjećam se kao "trinaesto prase" u svojoj zemlji! On je spreman da izda, između ostalih, i mene i slične meni, a mi sigurno radimo u interesu BiH a ne Hrvatske, zarad UZP-a. OK, sigurno nije jedini sa takvim stavovima i meni nije prvi put da tako nešto čujem. Na kraju krajeva, dobro je i to znati, znati ko ti šta i kako misli! Ipak, u nekom hipotetičkom i apstraktnom izboru između njega i Čovića, ja bih ipak izabrao njega a ne Čovića. Ali, kažem, nismo svi isti!
A što se tiče NATO-a, Konaković pitanje NATO integracije i obavezu Vijeća ministara oko dostavljanja Programa reformi svodi na nivo naših političkih i stranačkih odnosa što je potpuno promašeno. Itekako dobro razumijem kakve sve teškoće postoje u procesu dostavljanja Programa reformi, ali ne želim prihvatiti to da Vijeće ministara nije gotovo ni pokušalo da dostavi Program reformi za 2023. Zašto nije pokušalo, to je zapravo pravo pitanje. To sigurno nije zbog imena komisije u čijoj je nadležnosti taj rad. Stvar je u tome da ta komisija ne radi. I to nije odgovornost samo Konakovića da budem do kraja korektan nego i predsjedavajuće Krišto pa i ostatka Vijeća ministara. Moguće da pomenuti ne znaju kako se izrađuje Program reformi pa ga nisu ni dostavili u sjedište NATO-a. Mi nemamo ništa protiv toga da pomognemo eventualno u izradi Programa reformi jer smo u prošlom mandatu poslali tri. Ovo govorim bez ikakve malicioznosti i tome slično. Ako treba pomoći, jer je to interes države, tu smo.
