"Sva politika, sve stranke u cjelini ne zauzimaju jasne stavove o problemima o kojima govorim. Zašto su bezuslovno ili, pak, uskointeresno popustljivi prema hrvatskoj politici ili stranačkim centralama u Sarajevu? Ne mislim da ću ikada biti zbog toga drag ili popularan, ali znam zašto to radim. Narod u mene gleda, sluša i razumije šta govorim. On je taj koji je prepoznao da je krajnje vrijeme da se brani dostojanstvo Bošnjaka. Uopšte ne marim za posljedice. Ako neko smatra da ne bih trebao ovako raditi neka me uvjeri argumentacijom ili praksom", kaže u velikom intervjuu za Preporod muftija mostarski Salem ef. Dedović.
U danima kada na Bošnjake u Hercegovini fizički napadaju, Preporod je s muftijom mostarskim Salem-ef. Dedovićem razgovarao o tome kako smo došli do stanja da Bošnjake u Hercegovini malo ko spominje, dok se njihovim statusom i budućnošću godinama trguje
PREPOROD: Kako stranci, ali i naši ljudi, percipiraju Mostar s obzirom na pitanja i izazove s kojima se ovaj grad stavlja u fokus interesovanja? Jeste li, naprimjer, imali slučajeva da Vas neko pita: kako je kod Vas dolje u smislu kao da je neki daleki ili tuđi dio zemlje?
MUFTIJA DEDOVIĆ: Pokušat ću odgovoriti s jednim sjećanjem iz grada koji je u srcu Bosne. Prije nekoliko godina gostovao sam u jednom džematu, gdje sam trebao održati predavanje. I kao što kažete, Mostar je uvijek u žiži interesovanja i govorio sam, između ostaloga, o onome što mi ovdje živimo, koji su naši izazovi i to je džemat s velikom pažnjom slušao. To predavanje je imalo odjeka. Ali nakon toga jedna odgovorna osoba u Islamskoj zajednici mi kaže: „Ma muftija da ti kažem nešto. Mi ti na Mostar gledamo ovako: malo Buna, malo Mostar, malo ašlame, malo Stari most...“ Iskreno je podijelio sa mnom svoje zapažanje i iz njegovog govora vidim da mi dođemo mnogima kao neka egzotika. To mi je tada otvorilo oči kako naša braća iz Bosne vide Hercegovinu, Bošnjake na jugu zemlje. Često se na nas, a to vidim i osjećam, gleda podozrivo, kao na nekoga ko malo ibadeti, nije baš vjeran džamiji, nije neki musliman, a onda kada zauzmemo stav i stanemo pred neke izazove onda se iznenade, a ustvari mi tada samo glasno pokazujemo svoju dosljednost i karakter. Postoji gledanje na nas, kako iz Bosne tako i stranaca, samo kao na prostor na kojem se može uživati, gdje ima sunca, vode, a sami ljudi oni su takvi kakvi su, između sebe zakrvljeni i podijeljeni i tu se ništa ne može. I kada neko od stranaca želi da miri on je tu samo da zadrži status quo. Kad je u pitanju Mostar, rekao sam to američkom ambasadoru, kada smo išli u obilazak Lakišića harema, da očekujemo podršku Sjedinjenih Američkih Država. On mi je kazao da je ovdje Evropska unija preuzela odgovornost '94. godine i da je to evropski problem. Kazao sam da je preuzela i tako ostavila, gurajući probleme pod tepih kako nikad ne bi zaživio koncept Mostara kao integriranog grada. Evropa kakva jeste ovdje je neodređena bila, osjetio se nedostatak utjecaja međunarodne zajednice i ta nezajažljiva hrvatska politika oličena u HDZ-u jučer, odn. HNS-u danas, iskoristila je stanje vakuuma i neodržavanje izbora od 2008. godine u Mostaru da zagospodari Gradom. S druge strane, imamo inertnost bošnjačke politike. Nije, naravno, sva krivica u našoj braći u ostatku Bosne što nas ne razumiju i što je takva uloga međunarodne zajednice koja ne želi napraviti grad bez diskriminacije i hegemonije. Problem je i naša lokalna politika koja već dugo, od odlaska Safeta Oručevića, nije kadra da na dnevni red u Sarajevu ozbiljno stavi Mostar. Kad niste na „stolu“, ni za stolom, onda kao da vas i nema. Od tada naša politika je blijeda, anemična i pitanje Mostara više nije u fokusu, kao primarno pitanje Federacije, a to je preko dvadeset godina.
Mostar i Hercegovina plaćaju veliku cijenu partnerskih odnosa na nivou Federacije
PREPOROD: Je li takav odnos i prema Hercegovini, jer zaista je teško pronaći primjere da bošnjački političari koji se bave dogovorima na nivou Federacije i BiH spomenu Hercegovinu i istaknu probleme ovog dijela države?
MUFTIJA DEDOVIĆ: Zašto je to tako? Mostar i Hercegovina plaćaju veliku cijenu partnerskih odnosa na nivou Federacije. Mi smo svjesni toga, ali zar se svaki put mora preko leđa Bošnjaka platiti ta cijena i to na štetu Bošnjaka u Hercegovini. Ne treba biti posebno uviđavan da se primijeti da hrvatski politički faktor svoj finansijski dio kolača vlasti s nivoa Federacije ubrizgava ovdje u Mostar u čisto svoje nacionalne projekte. Vidite: Hrvatsko nacionalno kazalište je velikohrvatski nacionalni politički projekat. Šta smo zamjerili prethodnoj vladi, ministrima i zastupnicima u Parlamentu Federacije? Zato što su bili gluhi i slijepi kod donošenja odluke da se uvrsti stavka u budžetu od dva miliona maraka za to nelegalno Kazalište? Ne može u istoj ravni biti olimpijski bazen koji koriste svi građani i u interesu je svih građana te ovo Kazalište koje je nacionalni projekat. Ti veliki nacionalni projekti se ogledaju u politici, kulturi, socijalnim pitanjima, obrazovanju i uvijek preko leđa Bošnjaka. Pita li se iko, zarad takvih partnerskih odnosa, kakvo je stanje Bošnjaka u Hercegovini? Jesmo li mi išta ovdje “dobili” iz tih dogovora na nivou Federacije i u kakvo stanje smo dovedeni? To nas ljuti. Dogovore „transfere“ u Zeničko-dobojskom kantonu ili Kantonu Sarajevo razmišljajući kako će Bošnjaci ovdje proći. Vidjeli ste kakav otpor je bio da mi samo dozidamo malu munaru i proširimo 25 kvadrata molitvenog prostora u Rabranima, koji su 30 kilometara od obale mora u Neumu. U jednom takvom selu koje je tek sada stavljeno na mapu svijeta. Mještani, koji su tretirani kao da ne postoje, tek su se ovim malim mesdžidom, džamijom, počeli primjećivati. Jeste li vidjeli koliko muke smo vidjeli i na kakvu politiku smo naišli? Možda su naša braća u Bosni konačno progledali kroz ovaj primjer s čime se mi suočavamo, jer stalno su mi kao muftiji postavljali pitanja, naročito čim dođe ljetna sezona, zašto ne napravimo na obali mora džamiju kao što je izgrađena ona u Rijeci: Kad može onako lijepa džamija u Rijeci, što vi ne sagradite u Neumu?
Naša djeca su u potpunosti izložena kroatizaciji i katolizaciji