Piše: Muamer Bandić
Usvajanje Zakona o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u NSRs samo je još jedan logičan i očekivan korak u višedecenijskom odnosu Milorada Dodika prema državi Bosni i Hercegovini i njenim institucijama.
Već dugo svjedočimo njegovoj krajnjoj bahatosti, nepoštivanju državnih simbola, institucija i zakona, negiranje državnosti i države, te kontinuitetu neprovođenja odluka Ustavnog suda BiH, bez ikakve političke ili pravne konsekvence.
Nesposobnost bošnjačke i probosanske politike da shvati globalna kretanja
Sve je to činjeno kroz stalnu političku manipulaciju podizanja etničkih tenzija i politiku ucjena, na koju bošnjačke i probosanske snage, kao i međunarodna zajednica, nisu imale adekvatan niti politički, niti pravni odgovor. Zapravo, jedini odgovor koji su imali je stalna politika popuštanja i uzmicanja, koja je i proizvela da Dodikov nastup postane sve agresivniji u osvajanju prepuštenog političkog i pravnog prostora. Posljedica takvog "bezmudog“ i ispraznog političkog djelovanja je da je Dodik uspio da preuzme sve ključne institucije sistema i funkcionalno ih eutanizira. Tako da danas, kada ruši Daytonski mirovni sporazum i ustavno-pravni poredak Bosne i Hercegovine, nema ko da reaguje, jer su institucije naše države imenovanjem sumnjivih lica na ključne pozicije de facto mrtve, odnosno potpuno nefunkcionalne i obesmišljene.
Potpuno sam svjestan da isključiva krivica za ovakvo stanje nije isključivo u bošnjačkoj i probosanskoj politici, koja je realno, u ovakvom divljačkom političkom sistemu poput Daytonskog, imala veoma sužen manevarski prostor i faktički svezane ruke u borbi protiv dva snažna antidržavna projekta, sponzorisana i aktivno podržavana diplomatskom mrežom Beograda i Zagreba. Pri tome, moramo biti svjesni i priznati sebi da su, u ovom dugotrajnom procesu, bošnjačka i probosanska diplomatija i lobiranje potpuno zakazali, ostavljajući ovu državu, poput papirnog brodića prepuštenog na milost i nemilost talasima svjetskih geostrateških preslagivanja.
Licemjerstvo međunarodne zajednice
Svima nam je jasno da je Dayton zaustavio rat i zamrznuo konflikt, a isto da je daytonski Ustav ludačka košulja Bosne i Hercegovine i instrument koji njenim neprijateljima daje sve potrebne alate za njeno konačno uništenje i podjelu koju priželjkuju. Politike koje su vodile rat Daytonom su samo nastavile političko djelovanje u novim realpolitičkim okvirima, te je od te tačke u BiH politika postala nastavak rata drugim sredstvima. Posebno je to izraženo u situaciji, kada međunarodna zajednica, već decenijama, toleriše već pomenuto nepoštivanje državnih simbola, institucija i zakona, negiranje državnosti i države, te neprovođenje odluka Ustavnog suda BiH.
Odgovor, onog dijela međunarodne zajednice koja je deklarativni prijatelj ove zemlje, je u pravilu „oštra osuda“ i tradicionalno „izražavanje zabrinutosti“ nad Dodikovim bahaćenjem i divljanjem na političkoj sceni Bosne i Hercegovine. Treba zabilježiti da je sve vrijeme, u svome djelovanju protiv države Bosne i Hercegovine, Dodik imao otvorenu političku podršku i sponzorstvo Rusije. Ono što je porazno jeste, da je Milorad Dodik, u tom dugom vremenu svog antidržavnog političkog bahaćenja, postepenim pomjeranjem granica, uspio „skuhati žabu“ , tako da je danas, kada imamo otvoreni državni udar, međunarodna zajednica ne samo da nema pripremljen adekvatan odgovor, što bi bila smjena, hapšenje i zabrana političkog djelovanja, već i šuti. Prošlo je više od 24 sata od usvajanja Zakona o neprimjenjivaju odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u NSRS i još uvijek nemamo nikakvih konkretnih reakcija, niti akcija da se zaštiti ustavno-pravni poredak Bosne i Hercegovine.
Posebno je zabrinjavajuće i opasno po naše društvo što nema nikakve reakcije OHR-a čiji je mandat zaštita mira i provođenje Daytonskog mirovnog sporazuma, a niti država koje su njegovi „svjedoci“ ili kako ih mi u Sarajevu očigledno pogrešno percipiramo kao „garante“.
Gdje smo mi u svijetu?
