Može li se Rusija zaista mobilizirati?

Mogućnost ruske mobilizacije spominjana je u više navrata otkako je u februaru počela potpuna invazija Ukrajine na Ukrajinu, ali su ruske vlasti više puta poricale da to planiraju. Međutim, u protekle četiri sedmice, ukrajinske snage su postigle značajan napredak u oslobađanju okupiranih područja zemlje u sklopu tekuće kontraofanzive.

Mobilizacija bilo koje vrste (zajedno sa formalnom objavom rata Ukrajini, ako bude objavljena), mogla bi imati i druge šire uticaje, uključujući stavljanje čitave ruske ekonomije na više ratnu osnovu.

Barem u principu, mjere mobilizacije uključuju značajna ulaganja u nabavku oružja, u poboljšane uslove službe u oružanim snagama i odbrambenoj industriji, te u sisteme komande i kontrole i poboljšanu koordinaciju između ministarstava", navodi se u dokumentu Chatham House iz 2016. godine. One podrazumevaju i intenzivan program vježbi u kojem učestvuju domaće sigurnosne službe i oružane snage, jer je neophodno što brže i što više ljudi dovesti na zadovoljavajući nivo obučenosti.

Međutim, čak i nakon objave mobilizacije ostaje pitanja o tome da li ruska vlada ima resurse da sprovede mobilizaciju velikih razmjera i kakav bi mogao biti kvalitet mobiliziranih snaga. Na vojnom frontu, ta pitanja su možda još izraženija sada s obzirom na stalne izvještaje da su mnogi ruski regruti, koji su trenutno službeno oslobođeni odlaska u Ukrajinu, bili prisiljeni da potpišu ugovore, mijenjajući svoj status kako bi mogli biti poslani na front, ili su na neki drugi način bili primorani da se tamo bore. To može imati samo određeni utjecaj na ukupan broj raspoloživih rezervista.

Ruske vlasti jesu rano počele sa ovogodišnjim regrutacijom, ali je otvoreno pitanje koliko su ti pojedinci prošli obuku i kakav je njen kvalitet. Ostaje da se vidi koliko bi dugo moglo biti potrebno ruskoj vojsci da pripremi svakoga pojedinca nakon objave mobilizacije, čak i prema najosnovnijim standardima. Izvještaji su se više puta pojavljivali tokom godina o sumornom stanju ruskih centara ua obuku, za koje se smatra da rade otežano s izuzetno lošom infrastrukturom i da je zastupljeno mnogo ozbiljnijih zloupotreba.

Da li je ruska industrija spremna za mobilizaciju bilo koje vrste, također je pitanje debate, posebno nakon mjeseci devastirajućih međunarodnih sankcija. Konflikt je već razotkrio koliko je ruska odbrambena industrija oslonjena na strane lance nabavke, posebno kada su u pitanju elektronske komponente. Postoje jaki pokazatelji da zemlja ima problema da nadoknadi svoje značajne materijalne gubitke, kao i da ispuni osnovne logističke zahtjeve, a da ne spominjemo pronalaženje zamjenskog osoblja.

Postavlja se pitanje postoje li i drugi transformativni uticaji na sukob. S obzirom na to da su ruske snage trenutno u defanzivi u mnogim aspektima, nije nerazumno zapitati se da li Kremlj možda traži način da zamrzne trenutni sukob i osigura barem neke od svojih dobitaka. Takozvana strategija od eskalacije do deeskalacije koja uključuje barem prijetnju upotrebom nuklearnog oružja je pretpostavljena kao jedan od načina na koji bi ruske vlasti mogle tražiti tako trenutni prekid borbi.