Ingrid Macdonald rezidentna je koordinatorica Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini.
Povodom Međunarodnog dana borbe protiv govora mržnje, 18. juna, dala je tematski intervju.
Šta je definicija govora mržnje i po čemu se razlikuje od slobode izražavanja?
- Ne postoji zvanična definicija govora mržnje u međunarodnom pravu o ljudskim pravima. Međutim, potaknut sve raširenijim obrascima govora mržnje širom svijeta, generalni sekretar UN-a je 2019. godine predstavio Strategiju i plan djelovanja UN-a o govoru mržnje, ključni referentni dokument kojim UN podržavaju napore država članica u borbi protiv govora mržnje, uključujući i Bosnu i Hercegovinu.
Ova Strategija definiše govor mržnje kao „svaku komunikaciju u usmenom i pisanom obliku ili ponašanju, kojom se napada ili u kojoj se koristi pogrdan ili diskriminatorni jezik usmjeren na osobu ili grupu osoba zbog toga što jesu, drugim riječima, na osnovu njihove vjeroispovijesti, etničke pripadnosti, nacionalnosti, rase, boje kože, porijekla, spola ili drugih faktora identiteta”, kao što su seksualna orijentacija, zdravstveno stanje, društveni status ili profesija.
Govor mržnje može se prenositi kroz bilo koju formu izražavanja. Dakle, to može biti govor, pjesma, grafit, mural, fotografija ili video zapis. Može se distribuirati online ili offline.
Bez obzira na formu, govor mržnje može biti problematičan, posebno ako je diskriminatoran. Često je simptom duboko ukorijenjene diskriminacije, ksenofobije, rasizma i/ili mizoginije.
Izražavanje govora mržnje koji predstavlja poticaj na diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje strogo je zabranjeno međunarodnim pravom o ljudskim pravima, kao i zakonodavstvom BiH. Kako bi pomogli u procjeni da li određena izjava dostiže nivo potreban za podsticanje na diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje, UN su podržale razvoj „Rabatovog“ testa praga u vezi sa podsticanjem na mržnju. U njemu se navodi šest kriterija za procjenu da li govor mržnje predstavlja zabranjeni, posebno opasan oblik podsticanja na diskriminaciju, neprijateljstvo i nasilje. Ovo uključuje utjecaj autora govora mržnje, obim diseminacije, namjeru/motiv govora, sadržaj i kontekst, kao i vjerovatnoću nastanka povrede. Rabat test je koristan alat koji može, primjerice, pružiti smjernice pravosuđu u suočavanju sa slučajevima podsticanja na mržnju.
Razlika između govora mržnje i slobode govora nekim ljudima može biti nejasna ili tanka. Ipak, u UN-u jasno ističemo da rješavanje govora mržnje ne podrazumijeva ograničavanje slobode izražavanja. Umjesto toga, fokus je na tome kako spriječiti eskalaciju govora mržnje u nešto opasnije.
Globalno gledano, širenje zakona o govoru mržnje koji se zloupotrebljavaju protiv novinara i branitelja ljudskih prava gotovo je jednako viralno kao i samo širenje govora mržnje, kao što je nedavno naglasio šef Ujedinjenih naroda za ljudska prava Volker Türk. Široki zakoni – koji dozvoljavaju državama da cenzurišu govor koji smatraju neugodnim i da prijete ili pritvaraju one koji dovode u pitanje vladinu politiku ili kritikuju zvaničnike – krše prava i ugrožavaju suštinsku javnu debatu. Umjesto da kriminaliziramo zaštićeni govor, potrebno nam je da države – kao i kompanije preduzmu hitne korake pri bavljenju poticanjem na mržnju i nasilje, rekao je Türk.
Koji oblici govora mržnje su najzastupljeniji i zabrinjavajući u bh. društvu?
- UN smatra da je svaki oblik govora mržnje zabrinjavajući, jer je govor mržnje sam po sebi diskriminatoran, odražava nedostatak poštovanja, ili odbacuje i dehumanizira određene grupe na osnovu faktora identiteta.
Nadalje, govor mržnje može eskalirati u podsticanje na diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje, posebno kada dolazi od uticajnih ličnosti, kada se ponavlja i toleriše. Mnogi od nas se mogu prisjetiti govora mržnje u regionu prije i tokom sukoba 1990-ih. U Ruandi je govor mržnje podstakao genocid. U Mijanmaru smo nedavno, 2018. godine, vidjeli kako govor mržnje na društvenim mrežama doprinosi nasilju velikih razmjera. Stoga je ključno pozabaviti se ovom pojavom sa ljudsko-pravaškim pristupom.
Govor mržnje u BiH često cilja pojedince ili grupe na osnovu njihove etničke pripadnosti, vjeroispovijesti ili spola. Svakodnevno vidimo žene, posebno javne ličnosti, izložene značajnom stepenu govora mržnje i zlostavljanja, posebno u online sferi.
Zabrinjavajući je i govor mržnje zasnovan na seksualnoj orijentaciji, kao što smo nedavno imali priliku vidjeti homofobične komentare političkih lidera i šire, pozive na nasilje i prijetnje smrću na društvenim mrežama.
Tokom pandemije COVID-19, talas govora mržnje bio je usmjeren na osobe koje preporučuju vakcinaciju, posebno na žene koje su javne ličnosti, kao i na naučnu zajednicu, ljekare i druge zdravstvene radnike.
I pojedini novinari se suočavaju s govorom mržnje, posebno nakon što ih javno targetiraju političari.
Još jedan široko rasprostranjen oblik govora mržnje u BiH je grubo minimiziranje i negiranje ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida počinjenih tokom sukoba 1992-1995. godine, utvrđenih od međunarodnih sudova, i veličanje pojedinaca osuđenih za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid pred međunarodnim i domaćim sudovima. Oba oblika govora mržnje zabranjena su Krivičnim zakonom BiH. Osim podrivanja međunarodne pravde, to predstavlja i negiranje nenadoknadive patnje žrtava, preživjelih i njihovih porodica. Takav govor žrtve dehumanizira i neprekidno održava traumu i strah dok sadi sjeme za potencijalno ponavljanje.
Ono što me zabrinjava u BiH je što neki lideri, uključujući istaknute političke ličnosti, prakticiraju govor mržnje i ponavljaju to godinama, bez ikakvih posljedica. Širom svijeta vidimo da govor mržnje, posebno kada se ponavlja i neprovjerava, ima dubok utjecaj na podjele u društvu. Ovdje se često povezuje s istorijskim revizionizmom i potkopavanjem ili stigmatizacijom različitih zajednica.
