Lekcije borbi na Bliskom istoku: Izrael je pregazio Iran i njegove saveznike

Nedavno, kada je Izrael odlučio da napokon napadne Iran direktno, vidjeli smo da Iran nije bio u stanju ni sebe da zaštiti.  Čak i prije nego što su prvi izraelski avioni uletjeli u zračni prostor Irana, u roku od sat vremena, sav vojni, i većina civilnog vrha, je bio ubijen, protuzračna odbrana kompletno uništena, kapacitet za lansiranje balističkih rakete smanjen za 50% i nakon samo 12 dana, Izreal je neutralizirao sve što je htio. Naravno, rakete se letjele sa obje strane, ali je razlika u tome što je Iranu trebalo čak 5 dana da pogodi prvi vojni objekat u Izraelu. Procjene izraelskih sigurnosnih agencija su bile da im za ovo treba 18 sati! 

Iako poraz Irana nikog nije iznenadio, ključno je pitanje kojim će putem zemlja krenuti dalje. Realno, postoji širok raspon mogućih scenarija, ali na nesreću po Iran, malo toga je u njihovom rukama. Iran, jednostavno, više nije u stanju ni da zamaskira svoje slabosti. 

Što se opcija tiče, predsjednik Trump je govorio o mogućnosti mira s Iranom. Ovo je nešto što Iran želi najviše, jer je režim ozbiljno oslabljen izgubivši kredibilnost u očima Iranaca, te se sukobljava sa dubokom ekonomskom krizom kao posljedicom sankcija uvedenih od Trumpove administracije.  
Trump je, takođe, govorio da se ne može isključiti opcija promjene režima u Teheranu. U sukobu sa Izrealom, Iran ne samo da je poražen, već je totalno ponižen. Istorija jasno pokazuje da su vojni porazi ovih razmjera, često okidač za pobunu iznutra, i u zemlji gdje je većina stanovništva ispod 30 godina, apetit za promjene ne smije biti podcjenjen.

Drugi razlog je promjena ravnoteže snaga između SAD-a i Kine u regiji.  Za Trumpovu administraciju, važna je samo Kina. Geopolitički udarci na ključne saveznike, Iran i Rusiju, su značajno oslabili Kinu, što u biti i objašnjava podršku SAD-a vojskama Ukrajine i Izraela. 

Ovo se događa u vremenu kada su neke zemlje Perzijskog zaljeva, prilično otvorene ideji jačanja odnosa za Kinom, iako im se baš i ne žuri, što se vidi na primjeru Saudijske Arabije koja još uvijek nije prihvatila poziv za pridruživanje skupini BRIC-a.

Za Saudijsku Arabiju, ali i za druge zemlje, demonstracija izraelske vojne superiornosti je ukazala koliko je bitno osigurati najnapredniju vojnu opremu od SAD-a. 

U klasičnom stilu, za ljubav i rat je potrebno dvoje. Trumpova administracija je definitivno zainteresirana za vraćanje zemalja Perzijskog zaljeva u svoju sferu utjecaja, što je istaknuto nizom sporazuma postignutih za vrijeme Trumpovog posjeta regiji prije 6 mjeseci. Čak je teško i opisati koliko je važna bila ta Trumpova posjeta regionu, jer je odnos SAD-a i zemalja Perzijskog zaljeva, jednostavno dobio novu formu.  

Da se posjetimo, tradicionalni odnos, na koji smo se svi navikli, je baziran na konceptu da SAD pruža sigurnost zaljevskim režimima, u zauzvrat za neometanu dostavu nafte globalnoj ekonomiji.

Američki predsjednik, danas nudi nešto novo, i nešto što se lako ne odbija. Pošto im nafta iz regiona više ne treba, SAD sada nudi ne samo “sigurmost za naftu“, već “sigurnost i umjetnu intelegenciju za meku moć“. Ovo je “game changer“ – inicijator promjena.... te otvaranje vrata novoj geopolitičkoj stvarnosti. Mislim da to arapske zemlje sad dobro razumiju.

Dok god je za očekivati da će se odnosi zaljevskih zemalja i SAD-a strategijski poboljšati, nisam siguran da će kraj rata u Gazi potaknuti preostale zemlje Zaljeva da potpišu Abrahamov sporazum, barem ne u bliskoj budućnosti. 

A to je upravo ono na čemu Izreal insistira. Iz njihove perspektive, rat sa Hamasom, Hezbollahom i Iranom je zavšena stvar. Oni su pobjednici, pa je svako pregovaranje i više nego suvišno. Zamislimo da je ovo kraj 1995. i da neko nagovara Hrvatski vojno-politički vrh da pregovara sa SAO Krajinom. 

Jedina stvar o kojoj Izrael želi ozbiljno razgovarati je definiranje širih, dubljih i dugoročnijih odnosa sa zemljama u regionu koji će eksplicitno garantirati sigurnost i prihvatanje postojanja Izreala na zemlji otetoj od palestinaca.