Srbija i Hrvatska se o malo čemu mogu složiti.
Ali kada su velikodržavne aspiracije u pitanju, tu složnost odavno postoji!
I Beograd i Zagreb tu odlično funkcioniraju.
To se vidjelo i jučer, tokom posjete premijera Kosova Albina Kurtija Bosni i Hercegovini.
Dok se on sastajao sa zvaničnicima u Sarajevu, Banju Luku je "hodočastio" Andrej Plenković, premijer Hrvatske.
Glavni "event" bio mu je sastanak s Miloradom Dodikom.
Koliko je taj događaj imao "nivo" moglo se vidjeti i u momentima kada je premijer Hrvatske (NIKAKO HRVATSKI PREMIJER, KAKO GLUPANI U BH. MEDIJIMA STALNO ISTIČU!) odgovarao na novinarska pitanja, a Dodik mu upadao u riječ šegačeći se s novinarima.
Je li Plenković htio zasjeniti posjetu Kurtija Sarajevu nije ni bitno. A nije ni uspio!
Upada u oči da hrvatski predstavnici vlasti nisu imali susrete s premijerom Kosova.
Oni to mogu objasniti "prethodno preuzetim obavezama" i naredbom Dragana Čovića da se svi "nacrtaju" u Banjoj Luci. I bili su tamo. Kao statisti.
To što je Borjana Krišto ta koja je uputila poziv Kurtiju da dođe u Bosnu i Hercegovinu, nije im bitno. Kao ni sama Krišto.
Hrvatska se više ni ne truditi sakriti velikodržavne aspiracije. I ambicije da šefuje u regionu.
Dok se busa u prsa da je "veliki prijatelj Bosne i Hercegovine na njenom evropskom putu", ona sasvim jasno stavlja do znanja kako ne samo to putovanje, koje još formalno nije ni počelo, treba izgledati - onako kako kaže Dragan Čović.
A on je odavno u bratskom zagrljaju s Miloradom Dodikom.
I jako mu je drago odletiti do Aleksandra Vučića.
Aspiracije Hrvatske ne trpi samo Bosna i Hercegovina.
Hrvatska je na putu da efektivno blokira put Crne Gore u EU.
