Kako su pucali "obruči" oko Dodika

Sjećamo se, ostalo je zapisano kada nam je lider NiP-a govorio da mu treba februar i malo marta da završi sa Dodikom. Nismo zaboravili ni njegovu izjavu da od juna više ništa neće biti isto. I nije. Nakon juna došao je juli poslije kojeg više ništa neće biti isto.

Upinju se pojedini sarajevski mediji koji, da citiram sveprisutnog i najcitiranijeg direktora na dunjaluku Almira Badnjevića, “dobijaju jasne upute” (završen citat) iz zgrade VSTV-a, Suda i Tužilaštva, da prikažu Dodikovo pojavljivanje pred Sudom kao “pobjedu” pravosuđa.

Ta besmislena teza gasi – Dodik je, ipak, morao doći pred Sud. Što je, logično, greška. Kriminalci ne moraju doći pred sud. Kriminalci moraju biti izvedeni pred sud. A Dodik nije izveden pred Sud. On se ušetao u Sud onda kada je taj Sud pristao postupiti u skladu sa njegovim zahtjevima. Sve ostalo je forma koja bi trebala prikriti suštinu.

To što je Minka Kreho, v.d. predsjednica Suda BiH, po “prethodnom dogovoru” sa Davorinom Jukićem, naredila da se javnost o slučaju Dodik obavijesti tek kada je predsjednik Rd bio na sigurnom, dokaz je da je ovaj proces odbija po uputama iz Banje Luke i Mostara, a ne po Zakonu o krivičnom postupku BiH. I gdje to na svijetu ima da Sud i Tužilaštvo izdaju zajedničko saopćenje za javnost o određenom predmetu? Valjda Sud sudi, a Tužilaštvo optužuje. Istina, ovom saopćenju se mogla slobodno pridružiti i Dodikova odbrana, jer je ona, svakako, rukovodila istragom u ovom predmetu. Milanko Kajganić i Vedrana Mijović su samo marionete koje vise na beogradskim prstima.

Nije Milorad Dodik pobijedio. On je trijumfovao nad pravosuđem koje služi za hapšenje političkih Bošnjaka i sirotinje iz sva tri naroda. I, zato, časni sude – ko te jebe!