Portal Detektor.ba ušao je u novi klinč sa ambasadom Ruske Federacije u Bosni i Hercegovini.
Ova diplomatska misija uporno negira istinitost navoda koji slijede.
Tekst Detektor.ba prenosimo u cjelosti, bez ikakvih intervencija:
This post is also available in: English
Maxim Rosca bio je sa suprugom kada su se sreli s njenim poslovnim saradnikom koji je rekao da će za nekoliko nedjelja biti regrutacija za kampove u Evropi.
“Zar ne želiš da ideš? Da naučiš da se braniš?”, rekao mu je do tada nepoznati biznismen Anatolii Prizenko, prisjeća se Rosca.
Razgovor je odveo ovog zainteresovanog Moldavca na putovanje po Balkanu i učešće u paravojnim kampovima s ruskim instruktorima.
Novinari Detektora su u saradnji s moldavskim istraživačkim medijem CU SENS istraživali detalje o ruskim trening lokacijama u Bosni i Hercegovini i Srbiji, kao i o osobama koje se dovode u vezu s njima.
Otvoren predmet
U jedinom intervjuu koji je rađen u dva navrata za ovo istraživanje, 41-godišnjak Rosca, koji je prisustvovao nekim od treninga i vozio grupu Moldavaca kojima se sudi u prijestolnici te zemlje, otkriva do sada nepoznate detalje unutar kampova. Detektor otkriva da je predmet o kampovima otvoren i u BiH.
Vlasti u Moldaviji imenovale su više od deset ljudi kao dio grupe, a među njima su i Rusi koji se dovode u vezu sa zloglasnom paravojnom jedinicom Wagner, koju kontroliše Kremlj.
Rosca je, nakon poziva da se priključi kampovima, putovao avionom ili autom kroz Srbiju i BiH.
Prema detaljima koje je tužilac iznio na jednom od ročišta za određivanje mjera optuženima, regrutovani državljani te zemlje su najmanje dva puta boravili na lokacijama za trening u Bosni i Hercegovini i Srbiji.
Prvi boravak desio se između 1. i 16. augusta 2024. godine, a drugi između 22. augusta i 11. oktobra 2024. godine, naveo je tužilac na ročištu u aprilu 2025.
Dok su se ljudi koji su putovali mijenjali, Rosca je prisustvovao oba puta, iako se, prema njegovim riječima, drugi put nije zadržavao u BiH.
Prvi put, nakon što je preko Turske stigao u Banje Luku, Rosca se okupao, jeo i nastavio put do kampa u šumi.
Na saslušanju pred Sudom, Rosca je kazao da je s još tri nepoznate osobe i dva neimenovana državljana Bugarske bio smješten u hostel u okolini Banje Luke u koju su došli autobusom i gdje su im se pridružila petorica neimenovanih državljana Rusije.
Na pitanje koliko je šatora i ljudi bilo u kampu u šumi, Rosca je odgovorio da je u njemu bilo oko 12 “učenika”, od čega devet Moldavaca, dok su ostali bili Rusi. Na pitanje čega se sjeća u okolini, a po čemu bi kamp mogao da se detaljnije locira, Rosca je odgovorio: “Drveće i drveće”.
Učesnicima su uzeti telefoni i pasoši, koje su privremeno dobili nazad samo kada su im bili dozvoljeni jedan ili dva odlaska do grada.
Tokom jednog od ročišta pred sudom u Moldaviji, kao okvirna lokacija treninga u Bosni i Hercegovini navode se Glamočani, selo smješteno sjeverno od Banje Luke, nadomak bivšeg vojnog aerodroma Zalužani.
Drugi put Rosca je iz Moldavije, kako je kazao novinarima, s još dvoje Moldavaca doputovao u Srbiju autom, odakle su se autobusom prebacili u BiH, u isti kamp kao i prvi put. Rosca ih je ostavio u kampu i vratio se nakon nedjelju dana, kada im je rečeno da će se, zajedno s putnicima koje je ostavio i s još jednim učesnikom iz Moldavije i opremom, morati prebaciti u Srbiju. Rosca je novinarima potvrdio da je lokacija kampa bila Radenka, selo u Srbiji blizu granice s Rumunijom.
Maxim Rosca je bio u kampu za obuku u šumi pokraj Banje Luke. Foto: CU SENS
Radenku su, prema riječima Rosca, morali da napuste u oktobru. Rosca se požalio da je u šatorima već bilo hladno, a preko Telegrama su dobili i upozorenje od člana grupe da će biti uhapšeni.
Rosca je rekao da mu je bilo čudno što im je rečeno da će sa sobom morati da ponesu i dronove.
“To je nekako čudno. Traženi ste, a trebalo bi da ponesete i dron sa sobom”, rekao je on.
Na pitanje da li se sjeća imena instruktora, Rosca je odgovorio: “Alexander, Georgy, Vladimir” i dodao još jedno ime “Mircho”.
Poduke su podrazumijevale upravljanje dronovima i učešće u borbama, a Rosca dodaje da su ih obučavali “stvarima poput sporta i psihologije”.
Upitan kako im je pojašnjen razlog za takve obuke, Rosca kaže da u početku instruktori nisu pružali objašnjenja.
“Onda su rekli da ‘vas treniramo da biste’… kako da ovo kažem? ‘Da ne biste imali rat, morali ste da završite te i te zadatke’”, kaže on.
Za deset dana u kampu, prema Roscinim riječima, učesnicima je rečeno da će biti plaćeni između 300 i 500 dolara. On je naveo da je bio isplaćen u kripto valuti.
Hapšenje
U kasno ljeto 2024. godine moldavski Tužilački ured za borbu protiv organizovanog kriminala i specijalne slučajeve (PCCOCS) dobio je od Obavještajne-sigurnosne službe (SIS) informaciju da nekoliko građana Moldavije putuje u inostranstvo i pohađa paravojne kampove za obuku.
Cilj je da se znanje koristi tokom izbora za predsjednika države, s fokusom na izborni proces.
Već 11. septembra moldavski tužilac pokreće krivični postupak, a sredinom oktobra glavna vijest u Bosni i Hercegovini je identifikacija više od 100 osoba u Moldaviji. Pored toga, četvero je uhapšeno i ima veze s treninzima upravo u BiH i Srbiji.
Detektor sada može potvrditi da je ukupan broj uhapšenih osoba koje su imale veze sa BiH i Srbijom zapravo osam, a sudski proces se vodi protiv najmanje četvoro.
Rosca je 11. oktobra 2024. godine zaustavljen na granici Moldavije i Rumunije zbog sumnje da je bio u kampu u BiH. S njim su u autu tada bili moldavski državljani Vladimir Harcevnicov, Aliona Gotco, Ludmila Costenco i Iulia Ivanova.
Aliona Gotco, Vladimir Harcevnicov i Ludmila Costenco u sudnici. Foto: CU SENS
U vozilu su, prema navodima tužioca, pronađeni rastavljeni dronovi, VR naočale, baterije i prijenosne radiostanice. Također, pronađene su instrukcije za pripremu eksploziva i lako zapaljivih supstanci.
Nakon inicijalnih izvještavanja bh. i moldavskih medija, uključujući i negiranje postojanja trening kampova u BiH tadašnjeg ministra sigurnosti Nenada Nešića, objave u medijima o toj temi su opale.
U međuvremenu, osobe koje su na tlu BiH i Srbije obučavane za stvaranje nereda u Moldaviji su se u proljeće 2025. prvi put pojavile na sudu u prijestolnici te zemlje.
Suđenje grupi se vodi pred Okružnim sudom u Kišinjevu.
Većina njih su pred sudijom šutjeli ili negirali učešće u kampovima, a putovanja u BiH i Srbiju objašnjavali turističkim razlozima.
Gotco, u svojim 30-im iz separatističkog moldavskog regiona Transnistrija koja ima i rusko državljanstvo, optužena je i da je pripremala krivično djelo vandalizma. Tokom ročišta novinarima CU SENS-a je poslala pismo na nekoliko strana na kojem je tvrdila da je slučaj protiv nje politički motivisan i zasnovan na pretpostavkama.
Detektor nije uspio kontaktirati Gotco.
Optuženi Hercevnicov, 37-godišnjak ranije osuđen za ubistvo, na pitanja novinara pred sudnicom u Kišnjevu odlučio je šutjeti, uključujući i tišinu nakon pitanja o tome šta je naučio tokom boravka u BiH.
Treća optužena, Ludmila Costenco, 53-godišnjakinja rođena u Ruskoj Federaciji, većinu života provela je u Moldaviji. Za razliku od Hercevnicova, Gotco je krajem juna 2025. puštena iz pritvora uz mjere zabrane, a Costenco je zbog zdravstvenih razloga premještena u kućni pritvor, nakon čega su joj doznačene mjere zabrane.
“Nema dokaza da sam učestvovala u nemirima ili organizovala proteste. (…) Išla sam na odmor s maloljetnim sinom. Nemam veze s onim što se spominje u vijestima“, rekla je Costenco za novinare prije ulaska u sudnicu.
