Kako Evropa može ostvariti svoju energetsku sigurnost?

·         Ne obnavljati ugovore koji ističu do kraja godine sa Gazpromom i kratkoročno ih zamijeniti povećanjem domaće proizvodnje i uvoza LNG-a (ukapljenog plina), uz uvažavanje da trenutna situacija podrazumijeva i neminovno povećanje cijena samog LNG-a. Što se tiče srednjoročnog perioda, IEA preporučuje ulaganja u biogas, biometan i vodik s niskim udjelom ugljika putem elektrolize.

·         Povećati skladišne ​​kapacitete kako bi se ojačala sigurnost snabdijevanja

·         Novi projekti obnovljive energije (vjetar i solarna energija) kroz početne programe grantova za troškove instalacije, kao i jačanje administrativnih/birokratskih kapaciteta

·         Korištenje postojećih izvora niske emisije kao što su nuklearna i bioenergija

·         Poreske mjere

·         Kampanje podizanja svijesti javnosti i druge mjere za podsticanje i kontrolu potrošnje domaćinstava i poslovne potrošnje, kako bi se maksimizirala energetska efikasnost

·         Očigledno je da se radi o mjerama koje nije lako sprovesti i zahtejvaju značajna finansijska sredstva, koja bi, međutim, bila nadoknađena uštedama ostvarenim u značajnom smanjenju uvoza plina iz inostranstva

Smanjite upotrebu nafte

Uprkos negativnim posljedicama upotrebe nafte, posebno efekta staklene bašte, ovaj energent ostaje važan za funkcionisanje evropske ekonomije.

Shodno tome, Međunarodna agencija za energetiku je, kao i u slučaju osvisnosti o ruskom plinu, predložila plan smanjenja potrošnje. Na primjer, neka instant primjenjiva rješenja tiču ​​se smanjenja brzine od najmanje 10 km/h na autocestama, rada od kuće do 3 dana u sedmici, inicijative tzv. "sedmice bez automobila" i korištenje prevoznih sredstava koja manje zagađuju  kao što je voz kad god je to moguće.

Ostale održive opcije, indirektno povezane sa prijedlozima koje je EU već iznijela za implementaciju Evropskog zelenog dogovora (paket Fit for 55), podrazumijevaju, na primjer, sve veću upotrebu električnih vozila i poboljšanje energetske efikasnosti u domovima, na način da se postepeno eliminira upotreba fosilnih goriva.

Budućnost

Kratkoročno gledano, inicijative EU i država članica za diverzifikaciju svojih zaliha svakako će igrati važnu ulogu; s tim u vezi, činjenica da se više ulaže u LNG kroz sporazume s drugim pomoći će Evropi da se pozabavi delikatnom situacijom danas, što ne  garantira potpunu zamjenu ruskog uvoza, niti veću autonomiju u energetskom sektoru.

Shodno tome, uloga potrošača u ograničavanju njihove potrošnje i pomoći koju će države moći pružiti kroz, ne samo poreske olakšice, već i kroz poticaje koji imaju za cilj jamčiti održive investicije također će biti fundamentalna.

Konačno, srednjoročno gledano, sadašnja kriza može predstavljati dodatni podsticaj za usvajanje i implementaciju politika dekarbonizacije Unije. Dovoljno je reći da bi za nabavku plina i nafte, prema procjeni Citigroupa, po trenutnim cijenama, EU potrošila trilion dolara više od sredstava Fonda za oporavak. Stoga bi ulaganje u naprednije tehnologije i obnovljive izvore garantiralo ne samo manji uticaj na životnu sredinu, već i veću nezavisnost i sigurnost na energetskom nivou, kao i uštedu korisnu za evropski ekonomski rast.