Nije lako biti evropski lider. Vašington, tradicionalno najvažniji saveznik Evrope, okreće leđa NATO-u i razvija bliže veze sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Sjedinjene Države su također uvele velike carine na gotovo sav evropski uvoz, ugrožavajući ekonomski rast kontinenta. Ruske snage, u međuvremenu, polako, ali stabilno napreduju u Ukrajini, ugrožavajući njen suverenitet. Posljednje što Evropi treba je još jedna kriza.
A ipak, jedna se sprema, tačno usred kontinenta. Pod vođstvom Milorada Dodika, Rs – skup teritorija pod srpskom kontrolom – pokušava da se otcijepi od Bosne i Hercegovine. Dodik, proruski srpski nacionalista, proveo je deceniju potkopavajući bosanske centralne vlasti. On je uspostavljao paralelne državne institucije i raspirivao etničke tenzije, tvrdeći da se Rs mora odvojiti od Bosne kako bi zaštitila srpski narod. I izbacio je bosanske zvaničnike sa skoro pola zemlje pod svojom kontrolom. Kako bi stao na kraj ovim radnjama, Sud BiH je Dodiku zabranio obavljanje dužnosti i osudio ga na zatvorsku kaznu. Od tada je, međutim, Dodik bio u posjeti Izraelu, Rusiji i Srbiji. Kod kuće ga štiti lokalna policija.
Ako se Rs odvoji, Evropu bi mogao naći svijet nevolja. Od 1992. do 1995. godine, Bosna je bila poprište rata između Bošnjaka, Hrvata i Srba — pri čemu su posljednje dvije grupe podržavale susjedna Hrvatska i Srbija. Borbe su bile brutalne: hiljade su poginule, a srpski lideri i zvaničnici počinili su genocid u Srebrenici. Sukob je okončan tek nakon što je NATO intervenirao i koalicija vanjskih država pomogla uspostavljanju sadašnje bosanske države. Ako se Bosna i Hercegovina raspadne, mnogi strahuju da će se nasilje vratiti.
Kako bi spriječili potencijalnu katastrofu, evropski i američki lideri će morati posvetiti više resursa zemlji. Morat će poslati još mirovnjaka da podrže bosanske vlasti dok se bore protiv secesije. Koristeći izvanrednu nadzornu moć koju je Zapad zadržao u Bosni od kraja rata, oni će morati pomoći u reformi bosanskog ustava kako centralna vlast u zemlji ne bi bila tako ograničena kao sada. I trebat će ojačati bosanske nacionalne institucije, tako da zvaničnici Rs (ili zvaničnici bilo kojeg drugog entiteta) ne mogu jednostavno prkositi centralnoj vlasti.
Evropski zvaničnici mogu oklijevati da investiraju u takve mjere, s obzirom na sve ostalo što moraju riješiti. Možda je još manje vjerovatnije da će se Sjedinjene Države, sa svojim izolacionističkim stožerom, ponovno angažovati. Ali biće daleko jeftinije i lakše zaustaviti Dodika i njegove regionalne i međunarodne podržavaoce sada nego tokom sukoba, ako izbije. Evropa, posebno, ne može sebi priuštiti da vodi dva rata – jedan u Bosni i jedan u Ukrajini – odjednom. Ako njeni lideri žele zaštititi svoj kontinent, moraju spriječiti početak sukoba u Bosni.
Kao i mnoge etnički podijeljene države, Bosnom i Hercegovinom upravlja specijalizovani okvir za podjelu vlasti—uspostavljen Dejtonskim mirovnim sporazumom iz 1995. godine, kojim je okončan rat u zemlji. Prema uslovima tog sporazuma, dva glavna entiteta u Bosni — F BiH u kojoj dominiraju Bošnjaci i Hrvati i Rs u kojoj dominiraju Srbi — mogu staviti veto na promjene nacionalne politike. Zastupljenost je usredsređena na ove tri glavne etničke grupe. Čak i sa ovim aranžmanima, vlada zemlje mora odgovarati Uredu visokog predstavnika, tijelu koje vodi Zapad i koje može promijeniti zakone u BiH.
Ovaj okvir nudi funkcionalno neograničenu moć političkim liderima u okviru njihovih etničkih grupa, kao i moć da zakoče sveobuhvatnu vladu. Niko to nije bolje kapitalizirao od Dodika. U posljednje dvije decenije Dodik je, obavljajući različite rukovodeće uloge, radio na sistematskom razbijanju bosanskih državnih institucija. On i njegovi zvaničnici su, na primjer, više puta stavljali veto na napore bosanske vlade da se integriše u NATO i Evropsku uniju. Možda je još važnije, Dodik je radio na tome da svoje teritorije izvuče iz pravosudnih, carinskih i sigurnosnih institucija centralne vlasti.
Veći dio ovog perioda Dodik je izbjegavao odgovornost za svoje postupke. Zapadni zvaničnici su ga smatrali frustrirajućim, ali su ga radije umirivali udovoljavajući mu, nego da se suoče s njim. Ipak, u posljednjih nekoliko godina naišao je na otpor. Prvo, 2023. godine, Ured visokog predstavnika, uz podršku Vašingtona, izmijenio je pravni kodeks zemlje kako bi nepoštivanje njenih naredbi proglasio krivičnim djelom – uglavnom kao odgovor na Dodikovo ponašanje. Zatim, u februaru ove godine, bosanski državni sud osudio je Dodika za prkošenje odlukama OHR-a. Sud je Dodika osudio na godinu dana zatvora i na šest godina mu zabranio obavljanje funkcije. Bio je to izuzetan trenutak: prvi put su bosanske institucije zaista smatrale secesioniste Rs odgovornim za svoje postupke.
Bosna i Hercegovina se, dakle, suočava s krizom suvereniteta.
Dodik je, međutim, odbio da prihvati presudu suda. Umjesto da podnese ostavku i preda se, on je eskalirao svoje napore. Zamolio je parlament Rs da zabrani rad bosanskog državnog suda, bosanskohercegovačkog tužilaštva, Visokog sudskog i tužilačkog vijeća i bosanske policije da djeluju na njenoj teritoriji. Zakon je čak kriminalizirao prisustvo bosanskih državnih institucija u Rs, uz stroge kazne za lokalne zvaničnike koji su sarađivali sa zvaničnicima centralne vlade. Dodik je istovremeno uveo registar stranih agenata koji prati i cilja civilno društvo.
Svi ovi separatistički zakoni su nezakoniti i poništio ih je Ustavni sud BiH. Ali bosanske državne institucije su se, zaista, djelimično povukle sa teritorije Rs. Osim toga, Dodik je napravio novi iskorak predlažući amandmane na Ustav Rs kojima bi se stvorila nezavisna vojska, granična policija i specijalno tužilaštvo sa kapacitetima za prikupljanje obavještajnih podataka koje može procesuirati ono što on naziva "neprijateljima Rs" – od kojih bi svaki mogao obnoviti sukob između bosanske države i srpskih secesionista. Kao odgovor, bosanskohercegovačko tužilaštvo se pridružilo bosanskom državnom sudu u izdavanju naloga za Dodikovo hapšenje. Zatraženo je od Interpola raspisivanje potjernice. Ali Interpol je, pod pritiskom Srbije, odbio. A bosanska državna policija nije uspjela uhapsiti Dodika, jer se plaše da će to dovesti do nasilnog sukoba. Policija Rs je čak zaprijetila da će upotrijebiti silu da zaustavi takav ishod.
Bosna i Hercegovina se, dakle, suočava s krizom suvereniteta. Ako se direktno uhvati u koštac sa Dodikom, rizikuje da započne rat. Ali ako se status quo nastavi, rezultat će biti de facto podjela zemlje. Dodik i drugi secesionistički lideri će shvatiti da ih ništa ne sprječava da razbiju preostale bosanske institucije na njihovoj teritoriji. Mogli bi nastaviti sa integracijom Rs u Srbiju, vodeći sa sobom i druge dijelove Bosne. (Rs je nekontinuirana, a ostali dijelovi Bosne leže između nje i Srbije.)
