Bošnjaci u Crnoj Gori prošli su od 2020. godine kroz veoma težak period koji i dalje traje. Više je razloga za to.
Predsjednik Bošnjačke stranke (BS) Ervin Ibrahimović za Klix.ba govorio je o razlozima rasta njegove stranke na prošlim parlamentarnim izborima, odnosu sa vladajućim PES-om i premijerom Milojkom Spajićem, mogućem ulasku u Vladu, položaju Bošnjaka i njegovoj percepciji principa kojima bi se trebalo voditi crnogorsko društvo.
Nakon prošlih parlamentarnih izbora u Crnoj Gori Bošnjačka stranka uduplala je broj mandata sa tri na šest. Kako objašnjavate toliki rast vaše stranke u relativno kratkom periodu?
Bošnjačka stranka je na proteklim izborima ostvarila najbolji rezultat u historiji i po pitanju broja glasova i po pitanju osvojenih mandata. Važno je istaći i da smo na lokalnom nivou na svim izborima značajno popravili rezultat, u nekim preuzeli i upravljanje opštinama ili smo koalicioni partner bez kojega se ne može obnašati vlast. Moram istaći da smo jedina stranka iz prethodne Vlade koja je popravila rezultat i to za 100 procenata što je zaista uspjeh koji imponuje svima nama u Bošnjačkoj stranci. To je rezultat više faktora među kojima bih izdvojio kontinuitet isprave politike Bošnjačke stranke u 18 godina postojanja, niz ispravnih odluka u kratkom periodu turbulentnih političkih događanja od 2020. godine. do izbora tokom kojih smo pokazali da smo posvećeni dugoročnim interesima Bošnjaka u Crnoj Gori i države Crne Gore, a ne kratkoročnim uskopolitičkim i ličnim interesima i, u konačnom, jedan veoma snažan iskorak u pravcu stvaranja uslova za privredno i ekonomsko snaženje opština u kojima dominantno žive Bošnjaci kroz projekte koje smo uspjeli nametnuti Vladi kao priritetne. Bošnjaci su to prepoznali i ostvarili smo zaista dobar rezultat.
Kakav je odnos do sada imala Bošnjačka stranka sa Pokretom Evropa sad (PES) vladajućom strankom u Crnoj Gori, predsjednikom stranke i ujedno premijerom Milojkom Spajićem? Vidite li PES kao snagu koja može okupiti različitosti Crne Gore oko sebe i uvesti je u Evropsku uniju?
PES je veoma heterogena politička struktura u svakom pogledu i mislim da slijedi kristalizacija njihove političke pozicije koja će biti potaknuta nekim političkim odlukama, opredjeljenjima i potezima. Te odluke u ključnom će odrediti političke procese u Crnoj Gori i ja sam optimista da će ti procesi voditi ka EU. Što se saradnje Bošnjačke stranke sa PES-om i predsjednikom pokreta Milojkom Spajićem tiče ja mogu reći da je ta saradnja na jednom stupnju iznad onoga što bi bilo očekivano za odnose dvije partije od kojih je jedna poziciona, a jedna opoziciona. Dakle, imamo dobre odnose sa PES-om i intenzivnu saradnju oko zajedničkih, a strateški važnih ciljeva kao što su EU, popravljanje životnog standarda građana i razvoj sredina u kojima žive Bošnjaci. Mi vjerujemo da PES ima šansu da bude stožer političkih snaga koje će napraviti značajne i možda završne iskorake prema EU. Hoće li iskoristiti tu priliku ostaje da vidimo. Ne smijemo zaboraviti da je i prethodna Vlada imala taj potencijal koji nije iskoristila.
Jakov Milatović, predsjednik Crne Gore, napustio je PES. Da li bi to moglo ubrzati rekonstrukciju Vlade?
Raskol u PES-u odavno je prisutan i odlazak predsjednika Milatovića iz PES-a nije iznenađenje. Rano je da sada procjenjujemo posljedice tog odlaska i mislim da ćemo prvu jasniju sliku imati tek nakon nekoliko lokalnih izbora koja nas očekuju u nerednom periodu. Što se tiče ubrzavanja rekonstrukcije Vlade zbog odlaska Jakova Milatovića iz PES-a prvi utisci pokazuju da raskol neće uticati na dinamiku i oblik rekonstrukcije. Mislim da bi rekonstrukcija Vlade, van one zapisane u sporazumu aktuelnih konstituenata, ipak mogla biti potaknuta nekim drugim okolnostima unutar Crne Gore ali i na međunarodnom planu.
Bošnjačka stranka je odbila da potpiše s drugim strankama opozicije krivičnu prijavu protiv predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića koju su podnijeli zbog isticanja zastave Srbije u njegovom kabinetu. Da li je tome uzrok mogući ulazak Bošnjačke stranke u Vladu Crne Gore kako tvrde potpisnici?
Naravno da uzrok nije eventualni ulazak u Vladu. Bošnjačka stranka je principijelan politički subjekt koji svoju principijelnost nikada neće podrediti nekom kratkoročnom cilju. Da podsjetim javnost da sam ja na sjednici Skupštine Crne Gore jasno osudio isticanje zastave suprotno propisima u Crnoj Gori i taj čin nazvao nezakonitim jer smatram da on jeste nezakonit. Taj svoj stav smatram principijelnim jer je legalitet nešto od čega kao država koja teži EU ne smijemo odustati. Sa druge strane postoji težnja da se Bošnjačka stranka ubaci u nekakve okvire koji su rezultat političkih promišljanja van naše partije čemu se i ja i cijelo rukovodstvo Bošnjačke stranke protivimo. Mi sami, unutar organa Bošnjačke stranke ali i kroz jednu vrstu konsultacija sa glasačima i našim narodom, promišljamo naše političke poteze i donosimo političke odluke. One su uvijek, bez izuzetka, u najboljem interesu bošnjačkog naroda u Crnoj Gori i nikada nisu na štetu bilo kojeg drugog naroda. Istovremeno, uvijek su u skladu sa našom euroatlanskom i evropskom spoljnopolitičkom agendom. Što se tiče krivične prijave nekoliko puta smo kazali da validnost te krivične prijave ne zavisi od broja potpisa i ona može biti čak i nepotpisana. Uostalom, proaktivnost tužilaštva podrazumijeva reakcije u ovakvim slučajevima.
Nedavno je član Bošnjačke stranke Sead Šahman kritikovao vaš rad, rekavši da ste privatizovali stranku i da uskraćujete mogućnost slobode govora. Kako ocjenjujete takve kritike i da li bi to moglo dovesti do ozbiljnijeg slabljenja stranke?
Dozvolićete da ne komentarišem pojedinačne istupe članova Bošnjačke stranke u javnosti jer je moj stav da mi kao jedna velika politička porodica treba naše odnose da rješavamo u organima stranke. Sa druge strane Bošnjačka stranka je ozbiljna politička partija, potpuno statutarno i organizaciono uređena sa stabilnom političkom podrškom u bošnjačkom narodu i nema tog pojedinca koji može značajnije naštetiti Bošnjačkoj stranci. Dakle, potvrđujem da smo veoma stabilni i veoma jaki iako znamo da naš rast i politička snaga zabrinjava mnoge u Crnoj Gori.
U decembru 2023. godine okončan je Popis stanovništva u Crnoj Gori. Da li po vašoj procjeni zadovoljio sve potrebne kriterije da bi ga mogli okarakterisati transparentnim? Koliko po vašim procjenama danas živi Bošnjaka u Crnoj Gori, odnosno očekujete li značajnu razliku u odnosu na prethodni popis proveden 2011. godine?
Mi smo u jednom zaista konstruktivnom i rekao bih dobronamjernom dijalogu sa premijerom Spajićem kreirali uslove za kredibilan popis i prema mom mišljenju popis je u tehničkom smislu sproveden transparentno i onako kako smo dogovorili pa ukoliko i dio oko obrade podataka bude takav vjerujem da ćemo imati kredibilne podatke. Ubijeđen sam da je u periodu između dva popisa došlo do značajnog sazrijevanja nacionalne svijesti Bošnjaka, čemu smo kao politička partija dali presudan doprinos, i očekujem značajan rast procenta građana Crne Gore koji su se na popisu izjasnili kao Bošnjaci. Na žalost siguran sam da je i dalje nemali broj onih koji po svemu što određuje naciju pripadaju bošnjačkom nacionalnom korpusu koji su se izjasnili kao pripadnici neke druge nacije ali nakon stoljeća zatiranja bošnjačkog nacionalnog identiteta bilo bi pretenciozno očekivati da mi u Crnoj Gori to pitanje riješimo za nekoliko godina.
Kako ocjenjujete položaj Bošnjaka u Crnoj Gori, a u svjetlu značajnih političkih lomova u posljednjih nekoliko godina, rasta govora mržnje, klerikalizacije društva, sukoba suverenističkih i srpskih stranka?
Bošnjaci u Crnoj Gori prošli su od 2020. godine kroz veoma težak period koji i dalje traje. Više je razloga za to. Ključni lomovi u Crnoj Gori u poslednjih 20-ak godina dešavali su se oko samostalnosti Crne Gore, ulaska Crne Gore u NATO i evropskog puta Crne Gore. Ni jedna od tih za Crnu Goru najvažnijih odluka u poslednjih možda 150 godina nije mogla biti donešena bez Bošnjaka. Političke snage koje su bile suprotstavljene tim ciljevima to ne mogu da oproste Bošnjacima i Bošnjačkoj stranci, a neke od njih čak smatraju da Bošnjacima takvo pravo u Crnoj Gori ni ne pripada, I to su javno govorili u našoj Skupštini. Kada su 2020. upravo te politike dobile šansu da obnašaju vlast imali su jednu vrstu osvetničkog poriva i rezultat je bio strahoviti politički revanšizam koji smo mi svojevremno nazvali etničkim čišćenjem javne uprave. Sve to propraćeno je i nemilim scenama provokacije Bošnjaka u nekim gradovima u Crnoj Gori, porukama koje smo imali prilike da slušamo devedesetih što je za nas bolno vraćanje u taj teški period. Također, nakon dužeg perioda ni jedan sudija Ustavnog suda nije Bošnjak, nema Bošnjaka u tužilačkom savjetu, postoji očigledna podzastupljenost u tužilaštvu i sudstvu, na pozicijama odlučivanja u policiji i uopšte u javnoj upravi. Iako smo mi ugradili ustavne i zakonske mehanizme za rješavanje srazmjerne zastupljenost Bošnjaka u javnoj upravi imamo prvi put nakon skoro 15 godina tendenciju pada što je alarm za sve nas, a trebao bi biti i za Vladu i međunarodnu zajednicu. Međutim, ono što je dobro imamo rast svijesti da ova pitanja moramo rješavati mi i to na političkom polju i to je jedna vrsta političkog buđenja Bošnjaka u Crnoj Gori i političkog okretanja samim sebi.
Kako vidite budućnost Crne Gore, kao države sa razvijenim državnim identitetom, ali u kojoj će etničke zajednice čuvati i razvijati i svoje vlastite, ne negirajući zajednički identitet niti sprječavajući njegov razvoj? Ili zemlju sličniju onome što vidimo u Bosni i Hercegovini, sa jakim etničkim politikama koje onemogućavaju razvoj državnog identiteta ili ga u najmanju ruku koče, sa neminovno parcelizacijom unutrašnje strukture i moći?
Uvažavajući činjenicu da je Crna Gora država koja nema apsolutne nacionalne većine i u kojoj manjine čine skoro 30 procenata stanovništva mi smo sa našim političkim partnerima promovisali koncept građanske države smatrajući da je to jedini koncept koji Crnu Goru može učiniti funkcionalnom i uspješnom državom. Vjerujem da Crna Gora ima kritičnu političku masu koja je posvećena ovom cilju, ali moram konstatovati da je taj dio Crne Gore u nekoj vrsti političke apatije što daje šansu onim politikama i političkim partijama koje Crnu Goru vide kao državu u kojoj postoje narodi koji na ovu državu polažu neka viša prava od drugih naroda. To je opasna politka i nije zanemarljiva, posebno kada imamo apatiju prograđanskog biračkog tijela. Mislim da je važno raditi na kreiranju političke ponude koja će probuditi taj dio apatičnog biračkog tijela i da je to model koji će Crnu Goru vratiti potpuno u okvire građanske države u kojoj je važno jeste li građanin Crne Gore, a ne kojoj naciji pripadate.
