Evropska ekstremna desnica je u usponu.
Od Grčke do Švedske, od Španije do Estonije, stranke ove političke orjentacije drmaju političku scenu.
Uspon Alternative za Njemačku (AfD), neonacističke stranke, koja je došla na drugo mjesto po popularnosti, istisnuvši tradicionalne socijaldemokrate (SDP), izazvao je već paniku.
Hoće li Evropa pasti pod naletom populista, konzervativaca, islamofoba, mrzitelja Jevreja... ili je ovo još jedna od uobičajenih tradicionalnih oscilacija na političkom spektru Starog kontinenta.
Vedran Džihić, predavač na Austrijskom univerzitetu u Beču i stručnjak za ekstremnu desnicu u razgovoru za Politicki.ba kaže da se ne radi o nekoj velikoj novini.
"Poraz pa rast ekstremne desnice pratimo već decenijama. Uvijek je to bilo oscilacija. Uspon pa pad, pa pandemija kada je desnica bila u defanzivi i svi prizivali kraj ekstremne desnici i nadali se porastu tradicionalnih stranaka...
Sa krajem pandemije, ratom u Ukrajini koji se na sve nas odražava, inflacijom, kompleksnim svijetom koji se mijenja... ekstremna desnica postaje sve popularnija.
Prednjači Italija sa novom premijerkom, Austrija se ponovo vraća na trag izrazitog rasta krajnje desnice. Slobodarska stranka - FPO je vodeća u istraživanjima javnog mnjenja, prestigla je i socijaldemokrate i narodnjake.
No, Njemačka najviše zabrinjava gdje AfD prelazi 20 posto, što su cifre za državu koja je imala konsenzus da ekstremna desnica nema mjesta u političkom spektrumu. To se sada mijenja i etablira se novi jaki politički blok", navodi Džihić.
On pojašnjava da ekstremisit dobijaju na popularnosti iz tri razloga.
Prvi je da je ovo historijski momenat kada se svijet mijenja. Nakon što smo preživjeli pandemiju, zadesio nas je veliki rat na evropskom kontinentu, inflacija je uzdrmala ekonomiju... sve je to proizvelo strah i nesigurnost.
"Građani su se počeli pitati kako da sebi objasne vrijeme u kojem žive. Odmah se pojavilo i potanje kako će me tradicionalne stranke izvesti i voditi iz ovoga.
Tu dolazi krajnja desnica. Ona nudi "snagu jednostavnih odgovora i rješenja". Šta god da se dešava, oni sebe prezentiraju, bilo da glume ili ne, kao snagu koja ima ultimativno rješenje. I uz to ide prividni recept - fake news, laži, generiraju se neprijatelji... I opet, ekstremisti su ti koji daju "jednostavna rješenja".
Uzmite AfD. Njihov glavni moto je - izbacimo strance i ne pomažimo Ukrajini. E eto rješenja!
Bit ćemo sretni u nasem ušuškanom njemačkom ćumezu.
Ono što ide paralelno s ovim trendovima su propusti etabliranih stranaka - bilo da su socijaldemokrate ili konzervativci. Oni od početka rasta krajnje desnice, pokušavaju im se dodvoriti", kaže Džihić dalje.
Navodi da svi prave iste greške - vjeruju da ekstreme mogu staviti pod kontrolu, nametnuti im se kao vođe, biti ekstremniji od njih, pa se tako i ponašao - kao ksenofom i rasist.
Taj "recept" prepisivali su i drugi - od Švedske i Danske do, donekle, Njemačke pa i italije.
"Kada etablirane stranke prihvate desnicu, oni je normaliziraju i njihovu retoriku. Narod se na to navikava, medijima je to mainstream. Nema tabua. Nekad bi to bilo zbrisano sa javne scene i kažnjeno na političkoj sceni. Sada je "normalno".
Ali ekstremisti idu dalje. Oni počinju proizvoditi neprijatelje. Kao i drugo, i to je prepuno laži, ali prolazi. Neprijatelji su svi koji nisu kao mi - od EU do LGBT-a i migranata.
U toj kakafoniji, desnica je "autohtoni" predstavnik autohtonog naroda.
Sve ono što smo mi gledali 90-ih na Balkanu, sada se dešava na zapadu koji se balkanizira.
Polariziracije dovode do reduciranja politicke debate te obične glasače privuče ta "autentičnost" i nostalgija "kako je nekad bilo" i to donosi glasove krajnoj desnici.
Iako plasiraju laži, one se multipliciraju i na kraju obični čovjek - glasač - ne zna šta je istina a šta laž i to je prilika koju krajnja desnica vješto koristi", ističe Džihić.
Osvrćući se na izbore za Evropski parlament naredne godine on navodi da je jasno da će ekstremna desnica imati više poslanika. I on smatra da će ta grupacija biti treća po snazi. To bi joj moglo dati poziciju "tasa na vagi" kada se bude odlučivalo o novoj Evropskoj komisiji.
No, naš sagovornik dodaje i da se očekuje i jačanje lijevog bloka stranaka - od socijaldemokrata, preko zelenih do liberala. Ako bi se to desilo i taj blok imao dovoljno ruku da predvodi procese, što je malo vjerovatno, neke bi bitne stvari mogle izgledati značajno drugačije nego do sada.
"Meni je vjerovatnije je da će Evropska narodna stranka (EPP) biti ta oko koje će se praviti kombinacije za sastav novih institucija EU", pojašnjava Džihić dalje.
On upozorava da je sadašnji predsjednik EPP-a, njemački političar iz Kršćansko-socijalne unije (CSU) (iz te partije je i visoki predstavnik Christian Schmidt) Manfred Weber, sklon "shemiranju" što bi nas moglo vratiti na "sindrom Kurz i "normaliziranje" ekstremista.
Kurz, kao i Weber, vjeruju da mogu kontrolirati ekstremnu desnicu. Oni smatraju da nastupaju sa moćnih pozicija i da mogu ekstremiste "pripitomiti".
Naruku im tu ide situacija u Italiji.
Premijerka Giorgia Meloni nastoji biti puno pragmatičnija i tako pomaže Weber da sutra kaže - 'Vidite kakvi su oni, stvarno. Mogu s nama'.
