Nije Igor kriv što pojma nema. Ali je kriv što je član SDP-a, partije koja od svog osnivanja u sebi nije imala manje političke vizije, pameti i kulture, a više budalaštine i smetenosti, kao što je ima danas.
Piše: Almasa Hadžić
To da li će Refik Lendo iz SDA, kao izabrani Bošnjak blokirati formiranje rukovodstva Federacije BiH, skoro da je nevažno spram činjenice da će u njenom rukovodstvu, kao izabrani Srbin, sjediti esdepeovac po imenu Igor Stojanović.
Od Dejtona do danas, kako u državnoj, tako i u entitetskoj vlasti, nagledali smo se svakojakih tipova, pripadnika raznih nacija i političkih opcija, koji su odlučivali o sudbini države i nas građana, i sve smo ih, na ovaj ili onaj način, uspjeli preživjeti.
Bilo je i pametnih i manje pametnih, ljudi od posla, a i od kriminala, bilo je zgubidana, ljenčuga, glupana, lažova i lažovčina, raznih vjetropira, nacionalista, mrzitelja države i njenih naroda, ali toliko bezobraznog i još više glupog kakvim se, za manje od sat vremena direktnog TV nastupa, pokazao dugogodišnji SDP-ov glodač državnih jasali Igor Stojanović, još nismo vidjeli.
Valjda nije imao prilike.
Ubjeđujući nas da je na mjesto potpredsjednika Federacije kandidiran zahvaljujući građanskoj opciji njegove partije i "građanskoj većini u oba doma" Parlamenta FBiH, a ne zato što je Srbin, Stojanović je, najprije, pokazao elementarno nepoznavanje načina izbora zakonodavne i izvršne vlasti u FBiH.
Hajde da i pređemo preko toga.
Naučit će do penzije.
Nije jedini među "viđenijim" partijskim uhljebima svih političkih opcija koji pojma nemaju niočemu osim o novčanoj vrijednosti stolice na kojoj će u četvorogodišnjem mandatu naslanjati svoju stražnjicu.
Igor Stojanović je, kažu bio pripadnika Armije RBiH.
I sam se time sinoć pohvalio.
Hvala mu i od mene!
No, nije jedini, bilo ih je hiljade drugih raznih vjera i nacija, koji svih ovih godina nisu imali sreće da budu na nekoj dobro plaćenoj funkciji u državi, da budu savjetnici, članovi upravnih odbra, ustvari da sa državne sofre kusaju kad god stignu, a da im niko ne smije prigovoriti koliko im kašika zahvata.
Takvi su, redovno, bivali štićenici političkih partija na vlasti, pa i Igor Stojanović koji se pred TV kamerama, sinoć, "dograbio" džamije kao najvećeg problema koji se, kroz svekolike „"žamijaše" ispriječio pred "svijetlu budućnost" države BiH, a koju nam nude zagovornici građanske političke opcije kojoj je on gorljivi zagovornik.
Ispade da oni koji vole džamiju, pa i autor ovog teksta, eto, ne vole biti građani!
Svašta!
Imao je Igor Stojanović hiljadu drugih načina da odglumi Dodika i javno satare i uvrijedi političkog protivnika Bakira Izetbegovića ali je zahvaljujući svojoj, prije svega, gluposti i ograničenosti izabrao baš džamiju kao Izetbegovićevu vjersku identifikaciju, pripisujući mu izjave o džamiji kao najveći politički grijeh.
A sve u kontekstu nepristajanja SDA i Refika Lende na formiranje federalne vlasti na način kako to demokratiju zamišlja "građanin" Stojanović.
Nastarnu gluposti kojom je definirao demokratiju, a u kojoj "mrak jede ljude" i još koješta.
I taman kad se pomislo da je Stojanović bio "pod temperaturom", da baš nije toliko ni loš ni glup političar, već da ga je "prenijelo" u akciju je stupila "građanska ulema" SDP-a, kako bi, od opravdanih reakcija javnosti na njegovo etiketiranje džamija (heeeej, jadni, čujete li vi sebe?!), posebno reakcije Islamske zajednice BiH, odbranila Stojanovićev građanski identitet.
Svaku reakciju na Stojanovićeve sinošnje izjave SDP je definirala "podmuklim i nečasnim", "zlonamjernim tumačenjem izvan konteksta" i još koješta.
Nije Igor kriv što pojma nema.
Ali je kriv što je član SDP-a, partije koja od svog osnivanja u sebi nije imala manje političke vizije, pameti i kulture, a više budalaštine i smetenosti, kao što je ima danas.
