Hoće li se Evropa okrenuti ka zelenom amonijaku?

Priredio: Faris Marukić

Zeleni amonijak je malo poznati kandidat da postane glavni obnovljivi energent u narednim decenijama. Ima oko devet puta veću energiju od litijum-jonskih baterija, a njegova gušća priroda olakšava transport od tekućeg vodika. Dok se naftne kompanije utrkuju u pronalaženju inovativnih alternativa za obnovljive izvore energije, zeleni amonijak privlači sve veću međunarodnu pažnju zbog svog potencijala kao goriva bez emisije štetnih plinova.

Uprkos tome što se o amonijaku malo govori u poređenju sa vodikom, amonijak privlači pažnju energetskih kompanija širom svijeta zbog svog potencijala kao čistog goriva. Amonijak je spoj vodika i dušika koji se može koristiti kao gorivo. Kao i vodik, postoji nekoliko različitih vrsta amonijaka, ovisno o energiji koja se koristi za njegovu proizvodnju.

Zeleni amonijak postaje najpoželjniji oblik goriva jer je bez ugljika, dok jedna tona konvencionalnog (smeđeg) amonijaka emituje oko dvije tone ugljen dioksida (CO2). Proizvodi se pomoću energije vjetra, sunca ili hidroenergije kako bi se osigurala električna energija koja pokreće elektrolizator koji zauzvrat izdvaja vodik iz vode dok se dušik odvaja od zraka pomoću jedinice za odvajanje zraka.

Ideja o proizvodnji zelenog amonijaka nije nova, ali su tek nedavne inovacije u tehnologiji olakšale proizvodnju, čineći energetske kompanije sklonijim ulaganju u ovaj izvor energije.

Jedna od industrija koja razmatra korištenje amonijaka za dekarbonizaciju je pomorski sektor, koji bi mogao koristiti gorivo da pomogne u ispunjavanju svojih klimatskih ciljeva. Također bi se mogao koristiti kao sredstvo za skladištenje obnovljive energije za odloženu upotrebu.

Amonijak se sada proizvodi i šalje širom svijeta jer kompanije prepoznaju njegov potencijal. Prošlog mjeseca, Nacionalna naftna kompanija Abu Dabija (ADNOC) prodala je amonijak, proizveden korištenjem prirodnog plina, japanskoj naftnoj kompaniji INPEX.

Smatra se  „čistim amonijakom” jer je CO2 koji se emituje tokom njegove proizvodnje sekvestrirao tehnologijom za hvatanje i skladištenje ugljika (CCS), kako bi se ubrizgao u kopnena naftna polja u Abu Dabiju.

Ovo je prvi put da se obnovljivo gorivo otprema između Bliskog istoka i Japana, zahvaljujući IHI Corporation i Mitsui O.S.K.  (MOL) veza između regija. INPEX se nada da će do kraja decenije uspostaviti tri ili više projekata za proizvodnju oko 100.000 tona vodika ili amonijaka godišnje kako bi pomogao u ispunjavanju svojih klimatskih ciljeva. Također se nada da će uspostaviti otporan lanac snabdijevanja između Japana i Abu Dabija.