U čemu je razlika između samozvanih sarajevskih građanskih, lijevih, multietničkih stranaka kako sebe nazivaju SDP BiH, DF, Naša stranka i nacionalnih stranaka poput SDA, Naroda i pravde (NiP)…? Neki u šali znaju reći, razlika postoji; Prvi, jedu svinjetinu i piju, za razliku od ovih drugih.No, šalu na stranu. Lider SDA Bakir Izetbegović nekoliko je puta ponovio kako je razlika između njegove SDA i sarajevskih tzv. ljevičarskih stranaka u jedan posto, prigovarajući “ljevičarima” što nigdje u BiH nisu uspjeli prdobiti podršku Hrvata i Srba, piše Hrvatski medijski servis.
Tekst prenosimo u cjelosti, bez čak i pravopisnih i/ili slovnih intervencija.
Zašto je tomu tako? SDP BiH, Naša stranka, DF, kao i SDA i NIP bore za iste političke ciljeve, čak i na isti način, eliminaciju Hrvata kao političkog, konstitutivnog naroda u FBiH i BiH, te Republike Srpske, kao institucionalnog okvira za ostvarenje konstitutivnih prava Srba u BiH, kako bi tronacionalnu BiH pretvorili u bošnjačku državu, ili za početak, bar od FBiH napravili bošnjački entitet.
Uvođenje građanskog načela jedan čovjek jedan glas u FBiH, u kojoj su Bošnjaci četiri puta brojniji od Hrvata, za što se sve sarajevske stranke, bez izuzetka, zalažu i slijepcima je jasno, rezultiralo bi, ne stvaranjem građanskog društva, već pretvaranjem hrvatsko-bošnjačke FBiH u bošnjačku federalnu jedinicu u BiH. Način na koji tzv. “ljevičari” to žele ostvariti ne razlikuje se od metoda koje koristi SDA. Izabrati bošnjačkim glasovima 6 Hrvata u hrvatski klub Federalnog doma naroda i stvar je završena. Po nakaradnim Petritschewim amandmanima na Ustav FBiH i protuustavni Izborni zakon tada je moguće kompletnu izvršnu vlast u FBiH, predsjednika i dva dopredsjednika, te Vladu FBiH oformiti bez stranaka koje bi dobile i stopostotnu izbornu potporu građana hrvatske nacionalnosti.
Isti ciljevi
Bivši predsjednik tobož liberalne Naše stranke asimilirani Peđa Kojović, prije par dana je ponovio kako je cilj sarajevske (bošnjačke) oporbe osvojiti 6 izaslanika u nacionalnim klubovima Doma naroda i preuzeti vlast u FBiH. Požalio se novinarima ovaj sarajevski liberal, koji ne odustaje od borbe za bošnjačke nacionalne interese, unatoč tomu što su ga proglašavali četnikom i bacali po sali Skupštine Sarajevske županije, kako bi im to bilo onemogućeno Schmidtovim amandmanima na Izborni zakon i Ustav FBiH, po kojima Bošnjaci više ne bi mogli birati predstavnike Hrvata iz Bosansko-podrinjske i Unsko-sanske županije. Isto to govore bošnjački nacionalisti i šovinisti Reuf Bajrović i Emir Suljagić, ali i Bakir Izetbegović, Elmedin Konaković… Uostalom zar se neki dan u Sarajevu sve te tobož lijeve, multietničke i građanske stranke zajedno s bošnjačkim nacionalnim strankama SDA i NiP-om i SBB-om nisu ujedinile u prosvjedu pred OHR-om protiv povratka bar dijela otetih prava Hrvatima.
Ideološki nespojivi politički blokovi
Zanimljivo je i kako bošnjačka politička scena, uoči listopadskih izbora, nije grupirana po ideološkim razlikama, što bi bilo logično, već po matematičkim kalkulacijama kako se domoći vlasti. Tako jedan, navodno oporbeni blok, čine stranke, čije bi ideološke razlike trebale biti nespojive, da stvarno postoje, socijaldemokratski SDP, liberalna Naša stranka i desničarski Narod i pravda, koji je vlast u Sarajevskom kantonu, a oporba na federalnoj i državnoj razini. Na drugoj, rivalskoj, strani je nacionalistička SDA, s kojom je u koaliciji navodno liberalni Komšićev DF, koji su oporba u Sarajevu a vlast u FBiH i BiH. Komšićevci doduše na izbore izlaze samostalno, pa će nakon izbora vidjeti kojem bloku će se prikloniti. I jedna i druga grupacija htjeli bi svu vlast za sebe i, ako je moguće, bez onih koje izaberu Hrvati, u većinski bošnjačkim kantonima, FBiH, a u BiH, opet bez predstavnika Hrvata, s oporbom iz RS-a.
Zvala se one lijevim, liberalnim, multietničkim ili građanskim strankama sve su jedinstvene u zahtjevu za reduciranje ovlasti federalnog Doma naroda, na ovlasti koje ima Vijeće naroda u RS, a to je izravno usmjereno protiv najmalobrojnijeg naroda- Hrvata u BiH, koji bi time nestao kao politički subjekt, jer Dom naroda, po Ustavu ima zakonodavnu funkciju i ravnopravan je Zastupničkom domu. To je zapravo, jedina i posljednja brana majorizaciji Hrvata u FBiH.
Ista retorika
Bošnjačke stranke, bez obzira kako sebe zvale liče kao jaje jajetu, čak i u retorici. Ustavno pravo koje je Hrvatima potvrđeno i presudom Ustavnog suda BiH na izbor predstavnika u Dom naroda Parlamenta F BiH i neizravno u Predsjedništvo BiH za sve njih je “ispunjavanje želja Dragana Čovića”, “aparthejd”, “cementiranje novih etničkih podjela”, “fašizam”, “rasizam”, segregacija, “retrogradni zahtjevi”, dok konstitutivne narode redovito nazivaju plemenima, a njihove izabrane predstavnike plemenskim poglavicama.
Diskreditacija i omalovažavanje hrvatskih političara










