Dodik je već u akciji pripreme terena i lobiranja da se dokazi o načinu nastanka Rs smjeste u taj entitet, što u prevodu znači i nestanak odnosno skrivanje te građe od očiju javnosti.
Piše: Rasim Belko/NAP.ba
Pitanje smještanja arhivske građe Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju ovih je dana ponovo došlo u fokus javnosti, nakon zahtjeva člana Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića da se ta građa smjesti u Bosni i Hercegovini.
Na to su reagirali, rekli bismo očekivano, iz entiteta Repulika srpska, jer ta građa je uz međunarodne persuade, činjenični dokaz kako je taj entitet nastajao, koliko je i kakvih zločina počinjeno u pokušaju da se Bosna i Hercegovina podijeli.
Stoga Bosna i Hercegovina jeste mjesto gdje haška građa mora biti pohranjena i izložena domaćoj i svjetskoj javnosti, što je najbolji način pokazivanja istine koja je već pokazana presudama međunarodnog suda.
No, lider entiteta Rs Milorad Dodik smatra da ta građa pripada entitetima i poručuje: “Arhiv je pitanje kojim se bavimo duže vremena i on mora da se nađe na lokacijama i strukturama koje pripadaju entitetima”.
Dakle, Dodik je već u akciji pripreme terena i lobiranja da se dokazi o načinu nastanka Rs smjeste u taj entitet, što u prevodu znači i nestanak odnosno skrivanje te građe od očiju javnosti.
Bez sumnje je to najveći interes politika u Rs koje smišljeno i ciljano u kontinuitetu negiraju presude, presuđeni genocid i veličaju zločince koji su u Hagu pravosnažno osuđeni za zlodjela tokom stvaranja Rs.
Dodik to zna, zato tako žustro i reaguje.
Zna to i čovjek kojeg Dodik plaća da kreira i projektuje “srpsku historiju” Milorad Kojić. Na stranicama SNSD-a u Kojićevoj biografiji piše: “Po struci je magistar prava. Zahvaljujući njegovom radu i zalaganju istina o srpskom stradanju i srpskim žrtvama u Odbrambeno-otadžbinskom ratu potisnula je dugogodišnje neistine i iznjedrila pravu sliku srpskog naroda i njegove pravedne borbe za opstanak na svojim ognjištima”.
A Kojić je uspio preduhitriti Dodika i biti prvi koji se usprotivio Bećirovićevom zahtjevu da haška građa bude predata Bosni i Hercegovini.
Kojić tako poručuje “arhiva treba da bude vraćena onima kojima pripada - institucijama Rs-a, u kojima je i nastala". Dodaje i da se "radi o arhivskoj građi institucija Rs-a - Vlade, Narodne skupštine i Vojske Rs-a".
Nema sumnje da je ta građa naslijeđe Rs-a, jer u tom naslijeđu crno na bijelo su planovi i načini realizacije etničkog čišćenja, silovanja, masovnih ubistava, progona, granatiranja porodilišta i u suštini ono što je osuđenik Ratko Mladić rekao na početku rata, a Hag presudio deceniju i po poslije - planove genocida u stvaranju velike Srbije.
Kojić je u ovdašnjoj javnosti već prepoznatljivo ime koje je Dodik isturio u realizaciju SANU zaključaka kojima se vlastima u Rs nameće relativizacija ratnih zločina i genocida i izjednačavanje svih strana.
Dio je to puta s dvije dionice, one koja u javnosti kreira narativ da nije bilo genocida, da Rs nije stvorena zločinima i genocidom, a druga je ona kroz pravosuđe u kojem se zahvaljujući politički podobnim tužiocima montiranim slučajevima pokušavaju izjadnačiti agresori i branioci.
Zato je zabrinjavajuća i pomalo besramna šutnja skoro kompletnog političkog establišmenta iz Sarajeva, koje se očito guši u međusobnom sukobu, nesvjesno da se jednog dana mogu okrenuti i vidjeti veliku Srbiju na obroncima Sarajeva.
Jer, evidentno je postojanje strategija, ciljeva i puteva ostvarenja velikosrpske ideje. Nikada ih nije ni falilo, ali oni se kontinuirano nadopunjuju. S druge strane, iz sarajevskog politčkog bazena, nema reakcija, jer u tom bazenu valjda računaju kako će se nešto riješiti samo od sebe.
A vide da im krvavo odbranjena država klizi iz ruku.
Stoga bi im ovo trebalo biti upozorenje da zajednički okvir političkog djelovanja mora biti uspostavljen i da on mora biti neupitan. Tada će se jasno ukazati linija koja razdvaja patriotske i kvislinške snage u Sarajevu. Za sada se možda nazire, ali nejasnoća je opasnija od njenog nepostojanja.
Kojićeva i Dodikova ambicija i cilj da haške dokumente smjeste tamo gdje su kreirani sa zločinačkim ciljem ne smije biti tematika kojom će se baviti udruženja žrtava i na koje će samo ona reagovati.
To pitanje, kao i cijeli niz državničkih pitanja, mora postati agendom političkog djelovanja u Sarajevu. Svi koji na to ne pristaju lako će biti otkriveni i tu će im biti kraj, jer narod odan državi nikada neće ići za snagama koje tu državu isporučuju koljačima tog naroda.
Prestanite zato pisati pisma i izražavati žaljenja. U konkretnom slučaju otiđite u Hag, recite da ćete u roku koji vam kažu pripremiti, napraviti novi muzej, prostor, u kojem će dokumentacija biti čuvana i izložena.
Od vaših obećanja i saopćenja ova se država istopila k'o lizalo. Samo još da je polome i podijele! BUDI SE!
