Piše: Sead Numanović
Ambasador Ruske Federacije u Bosni i Hercegovini Igor Kalabuhov za list Oslobođenje napisao je zanimljivu kolumnu.
Potrudila se njegova ekselencija, ruski ambasador, da pobroji sve brojnije slabosti Zapada koje su nama više nego dobro poznate.
Mi, u Bosni i Hercegovini, mogli bi danima pisati i napisati mnogo gore stvari i o Zapadu i o NATO-paktu.
A posebno bi smo mogli ponavljati šta smo sve doživjeli od Rusije i Rusa tokom i nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Uloga Zapada u periodu 1992. - 1995. godina dobro nam je,dakle, poznata. I doživjeli smo neku vrstu (jadnog) javnog izvinjenja zbog toga.
Nadati se da smo naučili i tu lekciju.
Aktuelna politika Ruske Federacije u Bosni i Hercegovini i regionu jeste sve, osim iskrene, prijateljske.
Primjera je i previše.
Autorski tekst njegove ekselencije Kalabuhova imao bi neko utemeljenje i zavrijedio bi makar blagog naklona, da je, pominjući genocid u Srebrenici, koji tako ne naziva, izrekao i svoj sud o brojnim ruskim dobrovoljcima koji su učestvovali u završnoj vojnoj operaciji, naravno na strani bosanskih Srba, te u samom genocidu.
Ako njegova ekselencija to ne zna, što je prosto nevjerovatno obzirom na to koliko je dugo angažiran u i oko Bosne i Hercegovine, neka posjeti barem Miliće.
Istina jeste da bi Bosna i Hercegovina mogla riješiti barem neke od prekobrojnih problema, da postoji bar malo (iskrenog) dijaloga političkih aktera.
A istina jeste da jednog od njih i - po nama - najgoreg od svih, svesrdno podržavaju.
Moskva je danas bliža Miloradu Dodiku i njegovim stavovima, čak i od Aleksandra Vučića.
