Piše: Sead Numanović
Angelina Eichhorst, direktorica u Evropskoj službi za diplomatske odnose (EEAS) i Matthew Palmer, specijalni izaslanik State Departmenta za izbornu reformu stižu u Bosnu i Hercegovinu za tačno sedam dana.
Oni, kako saznaje Politicki.ba, dolaze s otvorenom povratnom avionskom kartom.
Eichhorst i Palmer stižu u posljednju misiju, "the final push".
Šanse za uspjeh njihove misije kopne brže od snijega na sarajevskim brdima.
Kriza u Bosni i Hercegovini, koju generira Milorad Dodik, bukti.
Dok se u javnosti sve glasnije priča o opasnostima rata, diplomatski dvojac nastoji ishoditi promjene Izbornog zakona i Ustava Bosne i Hercegovine, kojima će se - kako se u Sarajevu percepira - u narednom mandatu u Predsjedništvu BiH ustoličiti Draga Čović umjesto Željka Komšića.
Sve je protiv njih i tog njihovog plana.
Predvodnik je Dragan Čović. On postavlja sve nemogućije zahtjeve.
Čvrst je u stavu da se prefiks za izabrane članove kolektivnog šefa države neće mijenjati. On, dakle, mora biti izabran kao "hrvatski" član. I tačka!
Lider HDZ BiH i Udruženja građana HNS, uz ovaj ima još par isto tako nemogućih zahtjeva.
Već smo izlizali tastaturu pišući da Draganu Čoviću nikako ne odgovara bilo kakav dogovor, bilo kakvo rješenje u vezi s izbornim reformama.
Zašto?
On je efektivni "predsjednik svih Hrvata u BiH". Ne postoji stvar, ma koliko sitna bila, a da se njega ne pita i da on ne odlučuje.
A nema ama baš nikakve odgovornosti.
Kad god ga se pritisne, on na sto iznese problem "legitimnog predstavljanja" kao odgovor. Poruka je jasna - instalirajte me na poziciju koju želim, pa ćemo razgovarati.
I tako već godinama i godinama, Čović iza dimne zavjese "legitimnog predstavljanja" krije sve što hoće.
Njemu rješenje izbornih odredbi ne odgovara i zato što gubi pogon svoje apsolutne vlasti, ali i Hrvatsku, koju je utamničio pričom o "planetarnoj nepravdi" koja se nanosi bh. Hrvatima.
Predsjednik Vlade Hrvatske Andrej Plenković nedvosmislen je u stavu da se nacionalna odrednica "ne smije dirati", jer bi to značilo temeljne promjene Dejtonskog sporazuma.
Ni on se ne osvrće na činjenicu da je upravo to jedna od ključnih odrednica zahtjeva Evropskog suda za ljudska prava (ECHR) u Strazburu, te pripadajuće Venecijanske komisije koja daje konačni sud o svakom predloženom i/ili mogućem rješenju.
Eichhorst i Palmer mogli bi imati neku šansu za uspjeh kada bi se članovi Predsjedništva BiH birali indirektno - u Parlamentu BiH.
No, to neće ni da čuje Milorad Dodik.
Iako je ta opcija "prihvatljiva" Čoviću, njegov koalicioni partner - Dodik, stao je ispred njega i odbio glat bilo kakvu priču o tom modelu.
Dodika i entitet RS malo dotiče prijedlog promjena Izbornog zakona i Ustava BiH.
No, on je dodatni instrument Čovića u opstruiranju dogovora.
U bošnjačko-bosanskohercegovačkom političkom bloku vlada rašomon.
SDP neće učestvovati u najavljenim pregovorima diplomatskog dvojca s političkim strankama. Taj stav važit će sve dok Dodik ne okonča blokadu državnih institucija i one ne profunkcioniraju.
SDP BiH u državnom parlamentu, gdje bi se svaki dogovoreni model morao verificirati glasanjem, ima četiri poslanika. Veliko je pitanje kako bi oni glasali da im na sto stigne neki dogovor.
Upitan je još jedan poslanik - Mirsad Kukić, predsjednik PDA (u odlasku). Njemu su svježe objavljene američke sankcije i samo on zna kako bi se opredijelio.
Naša stranka s četiri poslanika bi, najvjerovatnije, glasala za usaglašeni model.
NiP je - transferom Denisa Zvizdića - dobio svog poslanika u državnom parlamentu. U konačnici i on bi - vjerovatno - bio "za".
Tri poslanika DF-a bi bili protiv.
Pet poslanika okupljenih oko HDZ BiH valjda bi bili "za".
