Džidić: Tužilaštvo BiH sistemski odbija tretirati ozbilje ratne zločine

07.10.2020. 17:08

U zadnje dvije godine podignuto je manje optužnica za ratne zločine nego li ima tužilaca.

Džidić: Tužilaštvo BiH sistemski odbija tretirati ozbilje ratne zločine - slika 1

Razgovarao: Slađan Tomić

Denis Džidić izvršni direktor i urednik Balkanske istraživačke mreže (BIRN) u intervjuu za poltiicki.ba komentirao je stanje u bh. pravosuđu, manjkavosti u procesuiranju ratnih zločina, te netransparentnosti rada pravosudnih institucija.

Apsurdno je, kaže on, da je moguće sjediti u sudnici na početku suđenja – jer je glavni pretres javan – i čuti čitanje optužnice i izvijestiti javnost o tome, ali nije moguće dobiti taj javno čitani dokument, nije moguće dobiti informacije od Tužilaštva BiH o tome recimo koliko su optužnica za korupciju podigli, a disciplinske odluke protiv sudije ili tužioca "javna opomena", zapravo nije javna.

Dobijamo samo floskule

Kako ocjenjujete rad pravosuđa u BiH, i aktivnosti Evropske unije da se ono reformira?

- Generalno gledajući rad pravosudnih institucija u BiH je poražavajući, i to po nizu parametara. Ukoliko uzmemo rezultate u procesuiranju korupcije, rezultati su skoro nepostojeći. Godinama već dobivamo floskule i puka obećanja od rukovodilaca Tužilaštva BiH i Visokog sudskog i tužilačkog vijeća kako će fokus biti stavljen upravo na velike predmete javnih nabavki, ili na sistemsku korupciju, a ustvari vidimo da se norme u ovom odjelu ispunjavaju na procesuiranju sitne korupcije, malih slučajeva primanja mita u Upravi za indirektno oporezivanje ili Graničnoj policiji.

Kada posmatramo recimo predmete ratnih zločina, tu nas tek čeka priča o sistemskom odbijanju Tužilaštva BiH da se pozabavi najsloženijim predmetima ratnih zločina. Već godinama, vidimo da tužioci podižu sve manji broj optužnica, pa tako analize BIRN BiH pokazuju da je zadnje dvije godine podignuto manje optužnica od broja tužilaca – što vam govori da svaki tužilac za cijelu godinu nije podigao ni po jednu optužnicu.

Sve to ukazuje na loš sistem rukovođenja krovnim pravosudnim institucijama.

Uz ove sistemske probleme, svjedočimo nesumnjivoj politizaciji pravosuđa. To se ogleda i kroz problematična i netransparentna imenovanja nosilaca pravosudnih funkcija, problematične izjave rukovodilaca, smanjenje prostora za kritičke glasove i odbijanju da se uhvate u koštac sa problemima unutar sistema.

Aktivnosti EU da se ono reformira su za svaku pohvalu, jer EU svakako nema obavezu da rješava problem bh. društva. Određeni mehanizmi reforme, poput Strukturalnog dijaloga nisu polučili rezultate, ali je nedavna praksa jačeg uslovljavanja reformi sa nastavkom finansijske podrške dala rezultata u usvajanju Revidirane strategije za rad na predmetima ratnih zločina. Nadam se da će se ova praksa nastaviti i sa idućim reformama – poput Zakona o VSTV-u, i Zakona o sudovima.

Od javnosti se krije sve

Koliko su ljudi u pravosuđu transparentni i odgovorni? Imamo nedavni primjer gdje se glavna državna Tužiteljka Gordana Tadić nije pojavila na saslušanju pred parlamentarnom komisijom.

- Pitanje netransparentnosti je ključno pitanje reforme pravosuđa. Trenutno imamo situaciju u kojoj se od javnosti skrivaju skoro sve ključne informacije o radu VSTV-a, Tužilaštva BiH, kao i niz ključnih informacija vezan za druge procese.

Da nabrojimo samo neke od primjera; optužnice u BiH nisu javne, dakle živimo u jednom apsurdu u kojem je moguće sjediti u sudnici na početku suđenja – jer je glavni pretres javan – i čuti čitanje optužnice i izvijestiti javnost o tome, ali nije moguće dobiti taj javno čitani dokument, zatim nije moguće dobiti informacije od Tužilaštva BiH o tome recimo koliko su optužnica za korupciju podigli jer će vam odgovoriti da oni zbrajaju podatke tek na kraju godine. Novinar pisanog medija može biti u sudnici i napisati tekst o bilo kojem dijelu svjedočenja, ali novinar TV-a ne može dobiti audio ili video snimak ročišta, već samo prvih 10 minuta, što onemogućuje izvještavanje...

Postoji niz drugih primjera.

U VSTV-u recimo kada se donese disciplinska odluka protiv sudije ili tužioca koja glasi "javna opomena", ta opomena nije javna, čime je kompletan koncept prevencije obesmišljen.

U sistemskom smislu, vidimo odbijanje iz unutar sistema pravosuđa da se poveća transparentnost koja se tiče imovinskih kartona sudija i tužilaca.

Kada je u pitanju Gordana Tadić i njeno neprisustvovanje sjednicama Istražne komisije, to ne iznenađuje – u proteklim godinama vidimo iznimnu zatvorenost Tužilaštva BiH, kojim ona rukovodi. Tako po prvi put otkako je ova institucija osnovana, tužioci unutar sistema ne smiju istupati u medijima, osim Tadić.

Zatim niz je primjera, o čemu su mediji pisali, da se od glasnogovornika ove institucije ne dobiju odgovori, ili samo odgovor koji glasi "bez komentara".

Nedavno smo, nakon objave teksta u Oslobođenju, vidjeli da je institucija glasnogovornika zloupotrijebljena na način da je medijima koji objave ove informacije prijećeno tužbama. Sve to govori o odnosu prema transparentnijem radu i otvorenosti.

Strategija od prije sedam godina

Koliko pravosuđu značli nova strategija Vijeća ministara za rad na predmetima ratnih zločina?

- Revidirana strategija za rad na predmetima ratnih zločina pravosuđu će značiti tačno onoliko koliko pravosuđe odluči da će značiti – ni manje ni više. Svjedoci smo da je 2008. godine usvojena Strategija koja je nalagala da se u roku od sedam godina završe svi najsložeiji predmeti ratnih zločina i da je ta Strategija aktivno ignorirana većinu tog vremena.

Ukoliko budemo vidjeli isti odnos, onda ni ovaj novi dokument neće značiti ništa.

Međutim, ono što je dobro je da smo čuli kako se u novom dokumentu predviđa disciplinska odgovornost protiv onih koji ne poštuju novu Strategiju. To će značiti da će postojati sistem sankcioniranja onih koji ne žele ubrzati rad na najsloženijim predmetima ratnih zločina.

BIRN prati procesuiranje predmeta ratnih zločina. Koje manjkavosti ste uočili?

- Manjkavosti u procesuiranju ratnih zločina su brojne, ali najznačajnija je upravo odbijanje da se fokus stavi na najsloženije predmete ratnih zločina.

Svjedoci smo da se proteklih godina Tužilaštvo BiH u najvećoj mjeri bavi manje složenim predmetima, pa je tako prošle godine Sud BiH odlučio da prebaci vođenje postupka na niže sudove jer su predmeti ocijenjeni kao nedovoljno složeni, o čemu je BIRN BiH pisao.

Veliki problem, a koji je vidljiv i po izvještajima OSCE-a su manjkavosti u optužnicama, što govori o lošem upravljanju i nedostatku znanja u Tužilaštvu BiH. Niz je drugih problema, koji su vidljivi u izvještaju međunarodne sutkinje Joanne Korner, kako prije nekoliko godina, tako i ove godine – manjak analitičara, odbijanje da se radi u regionalnim timovima, nedostatak znanja međunarodnih standarda što dovodi do grešaka u definiranju zločina...

Možete li komentarisati činjenicu da je identitet zaštićenog svjedoka otkriven? Možemo li očekivati da saznamo ko je medijima otkrio identitet?

Mislim da je otkrivanje identiteta zaštićenih svjedoka u predmetima ratnih zločina ključno pitanje vladavine zakona. Bez insistiranja na tom standardu, nema pravne sigurnosti, kao ni procesuiranja ratnih zločina.

Dakle, svako ko prati ove predmete dugo, može vidjeti da tu ne postoji značajan broj materijalnih dokaza, dakle dokazi su svjedoci.

Ukoliko nemate insajder svjedoke, kao ni one iz osjetljivih kategorija, koji traže zaštitu, i ako oni nemaju osjećaj sigurnosti da će se te mjere striktno provoditi, onda nema nikakve šanse da osjećaju sigurnost da otvoreno govore. Bez toga, nema pravde.

Što se tiče otkrivanja ko je kriv za otkrivanje identiteta svjedoka, mislim da Tužilaštvo BiH ima dovoljan mandat da to istraži i dosta jasnih dokaza. Problem je što se već jednom 2012. godine desilo da je u jednoj emisiji RTRS-a otkriven identitet zaštićenog svjedoka, a da to nije sankcionirano, kao i da su do sada dvije donesene presude za krivično djelo otkrivanja identiteta zaštićenog svjedoka rezultirale jako kratkim kaznama.

Ostavka Tegeltije

Evropska komisija najavila je da neće pomagati rad pravosuđa u BiH jer ne vide efekte ulaganja 30 miliona evra. Čelni čovjek VSTV-a kaže kako su svakako na budžetu, a za neuspjeh optužuje druge institucije. Često se pominje njegova ostavka, je li to opravdan zahtjev?

- Nesumnjivo je da pod trenutnim rukovodstvom VSTV-a, i tu nije samo kriv Milan Tegeltija, svjedočimo politizaciji pravosuđa i gubitku povjerenja u ove institucije.

Ako krenemo od afere "potkivanje" u kojoj smo vidjeli razgovore o predmetima čelnog čovjeka VSTV-a, do odnosa prema određenim medijima i novinarima koji se ismijavaju, preko raznih komentara predmeta, problematičnih imenovanja, pa u konačnici prisustvovanju političkom skupu koji je podijelio pravosudnu zajednicu, sve govori o tome da imamo potpuno neprihvatljivo rukovođenje najvažnije institucije koja regulirae pravosuđe.

Priča o tome da je pravosuđe "svakako na budžetu" uopće nije osnovana obzirom da imamo više od stotinu osoba koje su zaposlene preko IPA projekta pomoći EU, kao i da niz pravosudnih institucija ne bi imao zgrade renovirane, da je "do budžeta", već je renoviranje, poput nedavnog zgrade u Trebinju, urađeno uz pomoć EU.

Mislim da kvalitetno uslovljavanje pomoći sa određenim pomacima naprijed u smislu transparentnosti i reforme je najbolji put za popravljanje stanja u pravosuđu.

Monitoring pravosuđa

I sutkinja Korner u svom izvještaju navodi kako Tužilaštvo BiH ne radi dobro, i kako nema napretka u procesuiranju ratnih zločina. Ona navodi i da Gordana Tadić nije unaprijedila rad Tužilaštva. Ima li izlaza iz ove situacije koju shvatamo tek kada nam stranci to kažu?

Niz je kvalitetnih preporuka u izvještaju sutkinje Korner. Međutim, ne bih se složio sa tim da u BiH ne postoje organizacije koje kvalitetno vrše monitoriin pravosuđa i ukazuju na manjkavosti.

Osim BIRN-a BiH, niz je organizacija koje su sistemski pratile i otkrivale niz afera i problema i manjkavosti sistema.

Izlaz iz ove situacije, nije jedan i nije jednostavan.

Potrebno je raditi na insistiranju na transparentnosti pravosuđa, potrebni su jaki mediji koji će služiti kao watchdog organizacije, svakako i organizacije međunarodne zajednice, poput EU delegacije i OSCE-a da nastave monitoring reformskih procesa.

Inicijativa Istražne komisije je također dobra jer diskusiju o pravosuđu vraća u institucije i nadam se da ovo tijelo neće otići predaleko i obesmisliti svoju ulogu, već se fokusirati na ključne izazove i probleme.

Podijelite:

Facebook X / Twitter