Dodikov kraj se nazire, ko je nasljednik?

Taj kraj mogao je biti ubrzan da je politički projekt Trojka, uključujući SDP kao dio istog, u NSRs prije dvije godine glasao državnički, a ne izdajnički. Jer, tada Dodik i njegov SNSD ne bi imali kontrolu nad srpskim klubom u Domu naroda Parlamenta BiH, pa bi se mogla graditi parlamentarna većina s Dodikovom opozicijom.

Da se takav scenarij desio, Dodik ne bi imao poluge da kontroliše zakonodavnu i izvršnu vlast države, pa bi njegova moć uveliko oslabila u prethodne dvije godine. Trojka je propustila priliku da ubrza odlazak najveće političke štetočine u Bosni i Hercegovini, a još nam je servirala priču kako je Dodik postao evropski političar – sve dok se nije suočila s pravom slikom koalicionog partnera.

Atmosfera i rezultati izbora 2022. godine definitivno su bili prilika da se s opozicijom iz Rs pokuša učiniti ozbiljan pomak. Za razliku od tadašnje, atmosfera danas je mnogo lošija, a prilike složenije.

Kakve su te prilike, najbolje su oslikali govori predsjednika parlamentarnih stranaka u NSRs na nedavno održanoj posebnoj sjednici. Još te decembarske noći bilo je jasno da je počela utrka za Dodikovog nasljednika na čelu srpske politike u Bosni i Hercegovini. A rječnik govornika ličio je na Dodikov – osim Nebojše Vukanovića.

Najčešće izgovorena riječ bila je “sabornost”, pod kojom se podrazumijeva svesrpsko jedinstvo u borbi protiv institucija Bosne i Hercegovine. Ta sabornost najbolje je demistifikovala da u PDP-u pod vodstvom Draška Stanivukovića, SDS-u i ostalim manjim opozicionim i pozicionim strankama nema snage za odmak od Dodikove politike. Zato je otvoreno pitanje: hoćemo li poslije Dodika dobiti Dodika ili možda goreg Dodika?

Kandidata je puno, a borba će biti prilično žestoka. Dodik je čvrstom rukom autoritarno vladao entitetom Rs dvije decenije, i evidentno je da mnogo gladnih političkih usta pretendira da ga naslijedi. Probosanski politički blok zbog toga mora biti odlučan, ali mudar pri izboru partnera, jer bi ta odluka mogla biti jezičak na vagi – nekome pomoći, a nekome slomiti nogu.

Na istinskim opozicionarima Dodikovoj politici u Rs i Bosni i Hercegovini je da pokažu da su zaista opozicija separatističkoj i retrogradnoj politici, a na međunarodnoj zajednici da konačno pokaže je li za političke projekte koji će Bosnu i Hercegovinu povesti naprijed ili će nastaviti eksperimentisati do izbijanja novih oružanih sukoba.

Mnogo je primjera iz regije, poput pada diktatora Slobodana Miloševića, koji pokazuju da postdiktatorsko vrijeme nije nimalo jednostavno. U državi kakva je Bosna i Hercegovina odlazak lidera koji je toliko dugo i čvrsto vladao može biti ozbiljan okidač za destabilizaciju, što u trenutačnim geopolitičkim okolnostima može izazvati dalekosežne posljedice i izvan granica Bosne i Hercegovine.

Ono što na kraju ostaje otvoreno pitanje i za probosanske političke snage i za međunarodnu zajednicu glasi: kako presjeći dotoke ruskog i velikosrpskog utjecaja na Bosnu i Hercegovinu?

Odgovor na pitanje ko i kako to može osigurati uveliko će olakšati izbor političkog nasljednika odlazećeg Milorada Dodika. Ista pitanja i odgovori morali bi zanimati i građane Rs, jer dvije decenije secesionističke politike koju je provodio lider SNSD-a nisu im donijele ništa osim najnižih plata i penzija, pustih sela i gradova, korupcije i kriminala.