Piše: Sead Numanović
Milorad Dodik "pohvalio" se psovkama tokom jučerašnjeg razgovora s Gabrielom Escobarom, specijalnim izaslanikom Sjedinjenih Američkih Država za zapadni Balkan.
Lider Saveza nezavisnih socijaldemokrata i čaln Predsjedništva Bosne i Hercegovine "poštedio" je svoju javnost, te je ono što je navodno rekao američkom diplomati, pokazao - da svi vide, da uslikaju, te će se to, potom, distribuirati. Ne samo preko medija, već i mnogo više posredstvom društvenih mreža.
Reakcije su sasvim očekivane.
S jedne strane, pljušte pohvale. Dodik se dodatno pogrbio od tapšanja po ramenu. Većin a "tapšača" su političke podguzne muhe, kojima se okružio.
S druge strane - stid. Pa i nevjerica, kojoj - realno - nema mjesta.
S one tamo strane - američke - ništa.
Amerikanci su mu jasno rekli šta misle o njegovim aktivnostima na blokiranju države, te najavama poništavanja reformi. To je antidejtonsko djelovanje. Zna se i šta slijedi. Prije ili kasnije.
Performansom na današnjoj konferenciji za novinare, Dodik je po ko zna koji put pokazao ko je i šta je.
Budala se ponosi onim čega se pametan stidi, stara je narodna mudrost.
Ništa pametno od Dodika ne vidimo već godinama.
Osim što stabilno uvećava svoje porodično bogatstvo, on ničeg dobrog nije donio. Nikome.
Nikada i nije.
