Odlazi kao stanovnik crne američke liste, ali i sa etiketom kukavice koja je ustuknula pred svakim ozbiljnijim pokušajem da ga se suoči sa vlastitim (finansijskim) saldom njegove vladavine.
Piše: Almasa Hadžić
Milorad Dodik od nedjelje neće više biti član Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz entiteta Rs.
Ko god da ga, iz njegovog naroda, naslijedi, morat će popravljati ružnu sliku o funkciji koju je ovaj obnašao, tačnije o narodu u ime koga je sjedio na stolici člana Predsjedništva, a koju je u javnosti ostavio.
Milorad Dodik za vrijeme četvorogodišnjeg mandata u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine nije ostvario ni jedno obećanje koje je dao onima koji ga je izabrali.
Odlazi iz Predsjedništva sa nerealiziranim ambicijama i obećanjima koje je davao na početku mandata.
U narodu se to kaže "odlazi podvijena repa" i ono po čemu će se najviše pamtiti jeste nekultura i bahatost u njegovom ponašanju, nedostojni bilo kakve funkcije i javnog predstavljanja.
A onda sve drugo.
Iako je obećao, Milorad Dodik, za vrijeme dok je bio član Predsjedništva, nije zaustavio kretanje Bosne i Hercegovine na putu ka NATO savezu, a što je preuzimajući mandat, obećao kao prioritet njegovog predsjednikovanja.
Ne da nije spriječio put BiH prema NATO-u, već je, bezpogovorno potpisao sva potrebna dokumenta koja je ovaj Savez od njega i druga dva člana Predsjedništva tražio.
Njegova priča o prenosu nadležnosti sa države na entitet Rs, rušena je sa svakom odlukom koja je u to ime donošena u NSRs, bilo da ju je poništavao Ustavni sud BiH ili visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu.
Milorad Dodik, dok je sjedio u Predsjedništvu BiH, važnost među svojim narodom učvršćivao je odlascima u Beograd i Moskvu, od čega je, taj isti narod, redovno, imao samo finansijske gubitke.
Narodu se predstavljao kao tvorac nove srpske države, pjevao pod šatorima poput Baje Malog Knindže, gdje god je mogao rasipao mržnju spram Bošnjaka, islama, držao se za genitalije i čačkao nos na prijemima stranih diplomata, pljuvao po kome god je stigao, a ko nije pristajao na njegovo nekulturno, često mentalno upitno ponašanje.
Na svaku njegovu prijetnju i poniženje države koju predstavlja, kako u domaćim, tako i međunarodnim krugovima, gledalo se kao na vašarsko pijanstvo, a oni malo sistematičniji podvodili su to i pod medicinski aspekt.
Mnogi su njegovu bahatost i primitivno ophođenje pripisivali, najprije, njegovom neodgoju, ali istrahovima od vlastite slike u ogledalu.
Milorad Dodik je, predhodno najavljujući njihov dolazak, u Predsjedništvo BiH doveo i muzikante, a sve u žarkoj želji da ga na vratima zgrade Predsjedništva dočeka neka motka, ili, bar, verbalna uvreda.
I to nije mogao da organizira. Fulio u procjeni.
Njegovo kabinetsko urlikanje iz zgrade Predsjedništva da ga je "rodila majka Srpkinja" doživljeno je kao posljednja faza njegove nemoći da postane najvažniji Srbin u državi, pa i regionu.
Nakon tog događaja, stid nisu krili mnogi građani Rs.
Milorad Dodik iz Predsjedništva Bosne i Hercegovine odlazi, onakav, kakav je, ustvari, ušao u politički život entiteta Rs i države Bosne i Hercegovine. Kao prevarant.
Najprije, prevarant naroda u čije ime je sjedio u zgradi Predsjedništva, a onda i međunarodnih zvaničnika koji su ga, prisjetimo se, sa ratnog švercerskog štanda lansirali u politički život naše zemlje.
Odlazi kao stanovnik crne američke liste, ali i sa etiketom kukavice koja je ustuknula pred svakim ozbiljnijim pokušajem da ga se suoči sa vlastitim (finansijskim) saldom njegove vladavine.
Uz sve promašaje i svjesne prevare, pogotovo srpskog naroda, Milorad Dodik, kako smo vidjeli posljednjih dana njegovog mandata, iz Predsjedništva BiH, ipak, odlazi tužan: zašto da niko, bar jednom, dok je u "muslimanskom Sarajevu", jeo "deset u lepini s puno luka", nije pokušao ni da ga otruje!
Pa da bude upamćen kao velikomučenik, a možda i svetac koji je "život dao za srpsku stvar".
To bi bio jedini način da ga, kad više ne bude to što jeste, ni jedan Srbin ne upita za njegove i bankovne račune njegove djece, nekretnine u zemlji i inostranstvu, firme i ostala dobra čiji je vlasnik postao "boreći se za srpsku stvar".
